VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 200

200 Promjena Šišićeva shvaćanja dolazi od_ različitoga tumačenja jedne česti isprave (hirografa) Petra, opata zadarskoga samostana sv. Krše

vana od g. 1067., koju je Rački raskomadano priopćio,

35

) jer jti nije izvadio iz zbornika privilegija ovoga samostana, gdje je potpuno ušču

vana, nego ju je priopćio po nekom prijepisu iz ovoga zbornika, koji je našao u arhivu namjesničkoga vijeća u Zadru (to je br. 53.) i po jednom djelomičnom prijepisu njezinu, koji je našao u zemaljskom ar

hivu u Zagrebu (to je br. 54.) Medjutim je Šišić prepisao tu ispravu iz samoga spomenutoga zbornika i priopćio ju u svom „Priručniku" I, 1. br. 13a, str. 248—251., pa se iz nje vidi, da je konac te isprave" (od riječi : Et aliud territorium i t. d. do kraja) identičan s onom drugom Račkijevom ispravom (br. 54.), a konac prve njegove isprave (br. 53.) (od riječi : Est et aliud territorium) da je samo skraćenje onoga, što je pri

općeno pod br. 54. i što sačinjava pravi tekst konca Petrova hirografa. Šišić 86

) tumači to tako, da je pisac onoga prijepisa (u arhivu namjes

ničkoga vijeća) ovoga hirografa opazio, da nema više mjesta na per

gameni, da ispravu čitavu napiše, pa ju je stoga skratio i pri tom izostavio svjedoke, na koje se opat Petar u početku hirografa pozivlje riječima: „cum consilio ac voluntate et testificacione prephate urbis nobilium, quorum nomina subter asscripia reperientur"

. Prema tome to skraćenje nije autentičan tekst, na koji bi se mogli osloniti, nego je to onaj, koji je priopćen kod Šišića ili kod Račkoga pod br. 54. Me

djutim se u tom skraćenju kaže, da je darovanje priora Madija (naime crkve sv. Krševana na otoku Pašmanu istoimenom samostanu u Zadru) „utique inconuulsum mansit tempore ipsius et eius nepotis, equidem nomine dicti domrii Magii, iadrensis similiter prioris, ac tempore filii hujus secundi Magii domni Gregorii, imperialis protospatharii et Dal

macie stratigi seu Jadere prioris". U rečenoj pako izvornoj ispravi opata Petra nema ni spomena o ovom drugom Madiju, pa zato ne možemo uzeti, da je bio kakav Madije IL, kako je to. i sam Šišić u prvom svom djelu primjetio,

37

) kako već spomenusmo. '. . Zato je začudno, da Šišić malo niže u istom svom djelu („Gesch. d. Kroat". I, 207.) uzimlje, da je opstajao Madije II., sin Madija I., koji da je oko g. 1024—1027. bio prior zadarski i prokonzul Dalma

cije, „kako to sigurno proizlazi iz zadarskih isprava", pa se pri tom pozivlje na onaj konac Petrova hirografa (pod br. 54.), u kojem se medjutim, kako već spomenusmo, ne navodi nikakav Madije II., nego samo veli, da su prior Majo i njegov brat, zadarski biskup Prestancije sagradili crkvu sv. Krševana na otoku Pašmanu i darovali ju zadar

3G

) Documenta br. 53. i 54. str. 69—72. 36

) „Genealoški prilozi" u „Vjesniku arheol, dr." XIII, 68. bilj. 1. s7

) O: c. u „Vjesniku arh. dr." XIII, 85. bilj. 5., gdje izrijekom veli, da je tekst br. 54. (Documenta) korektniji od onoga br. 53., pa zato da i otpada Madije II. (mladji),