VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 193

193 U ostalom i sam Šišić uzimlje (u „Gesch. d. Kr." I, 81.), da se u to doba (854—860. u doba borbe Bugara s Hrvatima) Hrvatska do

ticala Bugarske oko Drine (u okolici Zvornika i Tuzle), dakle ne baš daleko od Dunava. U tom dakle slučaju, da hrvatski teritorij nije u doba Trpimirovo dopirao baš sasvim do Dunava, imale bi one riječi Trpimirove povelje neku približnu važnost, a ne doslovno značenje. Ta i sam Šišić („Priručnik" I, 1, 350.) veli za riječi Tome Arcidjakona (cap. XIII. p. 40—4L), da se Hrvatska prostirala od obale Dunava do dalmatinskoga mora, da se one ne moraju doslovno uzeti, t. j. gra

nica nije bila baš sam Dunav, nego negdje blizu. Prema tome moramo reći,' da one riječi u Trpimirovoj povelji ne bi bile neumjesne ili po

grješne, sve kad bi i stajala tvrdnja Šišićeva, da se tada hrvatski teri

torij nije prostirao baš do samoga Dunava (kako je po našem mni

jenju vjerojatno), nego samo do blizu njega. To kao da uvidja i sam Šišić („Priručnik" I, 1. str. 191.), kad one riječi Trpimirove povelje hoće da rastumači tako, što uzimlje, da se njima samo naglasuje ono pravo spljetske nadbiskupije, kako ga je nekoć imala rimska salonska crkva po cijeloj rimskoj Dalmaciji i za koju je crkvu lokalna tradicija spljetska kazivala, da se nekoć (u rimsko doba) prostirala po čitavoj provinciji Dalmaciji sve do Dunava; tude dakle da se radi o virtualnom pravu, a nipošto o konkretnom i faktičnom pravnom stanju stvari, to jest tada (852.) nije se nadbiskupija spljetska u istinu protezala sve do Dunava. Medjutim ta predmnjeva nije nipošto vjerojatna. U povelji se go

vori u sadašnjem vremenu („quae est metropolis usque ripam Danubii"), pa zato nema razloga uzeti, da se tu ne misli na tadašnje faktično stanje, nego na stanje nekadašnje ili na neko virtualno pravo. Ako se je Trpimirova država tada protezala sve do (ili do blizu) Dunava, kako razložismo, onda se je nedvojbeno i hrvatska metropolija, spljetska nadbiskupija, protezala negdje do Dunava, kako se u povelji veli. Da nije tako bilo, jamačno ne bi Trpimir rabio tih riječi u svojoj da

rovnici. još Srbi nisu bili utisnuli izmedju oba ova naroda (dakle da se i tude mogla zbiti ona navedena navala Bugara na Hrvate); zato da sada pristaje uz Krausea (p. 26—27.)« koji Ljudevitova nasljednika Ratimira (838.) smatra nezavisnim od Bugara. Prema tome je dakle Dümmler sada toga mnijenja, da Bugari poslije pobjede Franaka nad Rati

mirom nisu više bili gospodari Posavske Hrvatske, nego samo zemljišta na jugu Save, gdje su medjašili s Hrvatima; no ne kaže pobliže, gdje je ta medja bila i kako je daleko sezala na istok. Budući da je prema tome u vlasti Bugara ostala samo zemlja Bodrica, a ova se na jugu Dunava prostirala od Morave do Timoka, kako već rekosmo, moglo bi lako biti vjerojatno, da je medja izmedju Hrvata i Bugara tekla negdje južno od Du

nava (oko Biograda), kako mi uzimljemo, ,