VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 22
22 Za svoju razdiobu u Bijelu i Crvenu Hrvatsku pozivlje se Pavić i na popa Duklj'anina 89 , koji je gradio svoju kroniku god. 1118.—1119. Pop Dukljanski one 4 careve arhontije: Dukljansku, Trebinjsku, Za humsku i Neretljansku u početku 12. vijeka zaista zove Croatia rubea. Hrvatska kronika spominje tek Bijelu Hrvatsku, ali, primjećuje Pavić® 0 , ako je bila Bijela, za cijelo da je pored nje morala biti i nekakva druga. Kronika veli : od Dalme do Valdemina prozva Hrvate Bile, što su Dal matini nižnji. i još od mista Dalme do Baldalova grada, ča se sada zove Drač, dotle prozva donju Dalmaciju 91 . (Očito pogrješno mjesto: gornju). Nadalje se pozivlje Pavić na Dubrovčanina Restija, koji takodjer ima na str. 25: Croazia Bianca i Croazia Rossa, a jednako i na str. 43. Današnja Crna Gora® 2 , careva Diocleia još se u 15. vijeku zvala: crmna i crmna gora, a to od adjektiva crLtnsnt, koji je oblik stariji od črtveni.. „Crveni brijeg* zove se brdo izmedju Crmnice i Paštrovića u Crnoj gori 93 ". Još u 15. i 16. vijeku, veli Pavić 94 , dva Srbina Crnu Goru više Žegligova i Skoplja pišu Crmna — Crmna gora, a to je = Cr vena gora. T.ako kaže Daničić, koji ova dva pisca cituje u akadem skom rječniku, pak još dodaje, da se ova Crna Gora može biti prije doista zvala tako, t. j. Crmna = crvena gora 95 . Bijelu i Crvenu Hrvatsku pominje i Orbini i dužd Andrija Dan dulo. w — Nedvojbeno je Pavićeva teorija plod dugovremenoga rada vrlo oštroumna čovjeka, ali isto tako nema sumnje, da su mnogi njegovi ispravci prisiljenošću svojom, a k tome u posvema sporednim pita njima, na uštrb njegove inače vrlo cijenjene radnje. 8e ) Pavić, p. 13; II. izd. p. 18. 90 ) I. izd. p. 32. op. 91 ) Jelić: (Vjesnik arkeol. društva X. p. 135—145} takodjer misli, da Hrvatska Kronika spominje i Croatiam Ruheam, p. 138. bilj. 2, {Pavić, 2. p. 19.). 92 ) Pavić: p. 32. op.; 2. izd. p. 18. 9B ) Aka'dem. Rječnik s. v. Crveni brijeg. 91 ) 2. izd. p. 18. 9B ) To je i potaklo Pavića, što u svom tekstu Diokliu zove takodjer μελκίνη (2. izd. 31), μαύρη (I. izd.). 96 ) Pavić. 3. p. 61. — Od hrv. istoričara osobito: Klaić, Ime Hrvat,, Povijest p. 72; Kukuljević: Rad 58 ; Gruber: Kolo. V. p. 49. ŠiSić, Hrv. Povijest I. p. 56.; a i Rački: Odlomci g. 1861., prof. R Horvat i dr. * # Opaska. U našem prevodu označujemo mjesta, koja počinju sa 8«' znakom 0> a ona koja počinju sa iotf'ov βτι znakom 5·
