VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 23

Constantini Imp. Porphyrogeniti de administrando imperio liber. Konstantin u Hristu vječnomu Bogu

1

) car Roma

jaca

2

) sinu svome Romanu Bogom krunjenomu i u porfiri rodjenomu caru. UVOD. Razborit sin veseli oca i ljubeći otac uživa u razumnom sinu. Gospod nam spoznaju daje, kad treba govoriti i navraća uha na posluh. Kod njega je blago mudrosti i od njega dolazi savršen svaki dar. On ustoličuje kraljeve i daje im svevlast. Stoga me sada slušaj sine, i imajuć u pameti tu nauku, bit ćeš držan mudrim kod razumnih i razumnim kod mudrih. Blagosivljat će te narodi i puka mnoštvo blaženim te zvati. Uči što treba prije svega znati, i mudro primaj krmilo carstva. Razmi

šljaj ο sadanjim prilikama i istražuj nastajuće, da uz razboritost pri

bereš iskustvo, i tako budeš stvarima dorasao. Evo izlažem ti nauku, da iskustvom i spoznajom ove podučen

3

, ne pogriješiš, koja lije osnova najbolja, i što općem dobru prudi. Prvo da rečem, u čem može koji narod Romajcem koristiti, a u čemu li škoditi. Dalje, kakav je pojedini narod i kako se ima'; koji mu drugi narodi mogu zaratiti i podložit ga. Zatim ο njihovom neprestanom i nezasitom duhu i njihovim nerazboritim zahtjevima. Zatim ο razlici izmedju pojedinih naroda, njihovom porijetlu, načinu života, položaju i podneblju njihove zemlje, njezinoj okolini i površini; pa ο dogadjajima, koji se u pojedino vrijeme zbiše izmedju Romajaca i drugih naroda

; a po tom, što se u razno vrijeme uvelo nova u našem gradu, pa i u cijeloj romajskoj državi. Evo što spoznadoh sam, hoću da prikazem tebi, mome ljubljenom sinu, da imaš na čem da upoznaš razliku naroda tih, i kako ćeš s njima bilo rukovati i pri

*) U grčkom tekstu βασιλεΐ αΐων'ίφ. 2

) Romajci, tako nazivlje car bizantince, dočim dalmatinske Romane zove „Ro

mani" (Ψωμάνοι). Autokrator ^Ρωμαίων nazivali su se svi carevi sve do propasti Cari" grada. Grci su pače vrlo zamjerili papi Ivanu, što je nazvao cara Nikefora „impera

torom grSliim" Sr. Liudprandi Legatio 47. Mystakidis: Byzantinischdeutsche Beziehun

gen zur Zeit der Ottonen, Stuttgart 1891., p. 85 op. 1. 3

) Σονετισθέντα, συνετίζω. Psalm. 31, 8. (σουετός, σορίημι). Banduri ima assuefa

ctus (σονειΚζω).