VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 4. - 192
192 i zvali. 15 ) Braničevci tražili su doista protiv Bugara pomoći kod Fra naka, koji su osvojenjem Posavske Hrvatske postali njihovi susjedi, ali Bugari su, zarativši se zbog toga s Francima (827.—829.), zavladali ne samo Braničevcima, nego i Posavskom Hrvatskom, kako već re kosmo. 16 ) Posavsku su Hrvatsku kasnije oni izgubili, kad je tamo za vladao Ratimir, ali Bodrici ostadoše i nadalje u vlasti Bugara, a po tome i ona zemlja na jugu Dunava izmedju Morave i Timoka. Da li su oni već sada imali u svojim rukama i zemlju na zapadu od Mo rave, nije nam poznato. U kasnije doba oni su ju imali, jer je i Bio grad bio (g. 870, 878, 885. itd.) u njihovim rukama, 17 ) No u doba Trpimirovo mogao je taj kraj na zapadu Morave a na jugu Save pri padati Hrvatima, a po tome se i salonskospljetska nadbiskupija pro stirati do Dunava (negdje oko Biograda). Šišić („Priručnik" I, 1. str. 191, bilj. .!.) medjutim uzimlje, da je kraj oko ušća Save (kao i Srijem) bio u rukama Bugara, pa da se po tome spljetska metropolija nije mogla protezati do Dunava ni u Srijemu ni na ušću Save. No to se ne može stalno potvrditi nikakvim svjedočanstvima. 18 ) 15 ) Ovako veli Safafik „Slov. starožit." I, Prag 1837. str. 612. — K. Zeuss („Die Deutschen und die Nachbarstämme", München 1837. str. 614—615) velij da su Braničevci stanovali na Dunavu oko ušća Morave, a Dümmler („Über die südöstl. Marken." str. 27;), da su stanovali na sjevernoj obali Dunava od ušća Drave do.ušća Timoka. 16 ) Documenta br. 173. str. 330—334. — Dümmler o. c. str. 28—29. 17 ) To se vidi iz pisma pape Ivana VID*, (od 16. travnja 878.), kojim javlja bugar skomu knezu Mihajlu, da je Sergija Slavena svrgao sa biskupske stolice u Biogradu (Kukuljevtć „Cod. dipl" br. 72. str. 57.). — Kad su učenici sv. Metoda po njegovoj smrti (g. 885.) bježali u Bugarsku, bili su oni primljeni u Biogradu od bugarskoga , stratega Boritakana i onda otpremljeni samomu knezu Mihajlu (Vita s. Clemeniis ed_ Miklosich, Vindobonae 1847. cap. XVI. str. 22. — Rački „Vijek i djelovanje sv. Cyrilla Methoda" Zagreb 1857. str. 371.). — No već i g. 870. spominje se na crkvenom saboru bugarski (moravski) biskup Agathon, koji je imao svoju stolicu u Biogradu (Iv. Kuku ljevtć „Prvovjenčani vladaoci Bugara, Hrvata i Srba i njihove krune. I. Simeon prvi car bugarski" u „Radu" knj. LVII, g. 1881. str. 205., pozivajući se na Golubinskoga „Očrk istorii pravoslavnih crkvej bolgarskoj, srbskoj i ruminskoj" Moskva 1871.). 18 ) Za svoju tvrdnju o bugarskoj vlasti u Srijemu pozivlje se Šišić (1. c.) na Diimmlera (o. c. str. 29.). Ovaj tu uzimlje, da je iza rata g. 827—9. Posavska Hrvatska neko duže vrijeme ostala u vlasti Bugara (pa zato da se onaj knez Ratimir, koji se spominje g. 838., ima smatrati bugarskim vazalom). Kad je pako Ratimir od Franaka bio svladan, onda da je ili samo zapadni dio Posavske Hrvatske došao pod franačku vlast (a istočni dio po tome ostao u bugarskoj vlasti), ili ako je došla cijela Pos. Hr vatska u tu vlast, da je to samo kratko vrijeme potrajati moralo, jer da su se Bugar i nadalje održali u Donjoj (t. j. Posavskoj) Panoniji; tu pako tvrdnju oslanja on jedino na toj predmnjevi, da su naime Bugari (za Borisa) samo od ovud mogli (u četr desetim i pedesetim godinama) navaliti na dalmatinske Hrvate (o kojoj navali pripovijeda Porfirogenet o. c. cap. 31. p. 150.). No ovu je svoju tvrdnju kasnije Dümmler (o. c u ,„Sitzungsberichte" XX, 396, bilj. 3.) opozvao veleći, da je u ovoj svojoj prijašnjoj raspravi odviše odlučno ustvrdio, dajePannonia Savia duže vremena ostala pod bugar skom vlasti, jer da su Bugari i bez te zemlje bili na jugu Save susjedi Hrvata, dok se
