VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 172

172 bi izabrato pet senatora i petorice druge vlastele, da ga se iznova traži te uhvati u onoj crkvi i manastiru ili gdje bilo. To pet senatora bijahu : Sekondo Nikšin Buća (Bucchia), Damjan Matejin Pucić, Gjivo Jerkov Bonda, Frano Nikšin Sorgo, Andrija Markov Baselji, a petero vlastele bijahu Andrija Junijev Pucić, Maro Nikšin Binčola, Martolica Kristov Zamanja, Sekondo Gjivov Gučetić i Junije Lampričin Červa. Tražnja desetorice bi ovjenčana uspjehom, jer krivca nadjoše sa

krivena u bunaru manastirskome kod stuba, koje idu poviše kuhinje, na jednoj splavi, koja je plutala na vodi,

1

) a krivac je označen kao uhapšen u petak po podne 28. jula ; on dakle bi uhapšen onog jutra. Marojica Kaboga bi zatvoren u tamnicu vrlo sigurnu i tajnu zvanu „drugom" (secondoj, jer da se uljeze u nju, trebalo je otvoriti dvoja unutrnja vrata ; bila su dakle još jedna vanjska vrata. Umoljenici, koji dosad bjehu odredili potrebito za njegovo uhapsenje, odlučiše po podne 28. jula nekoliko mjera sigurnosti protiv njega, naime da klju

čevi njegove tamnice imadu stati u notariji, da njena vrata ne smijedu biti otvorena nego jednoglasnijem dopustom malog vijeća, da svaki dan, kad bi mu se dalo bilo što, ima biti nazočan jedan noćni ka

petan

2

) i da se svaki dan ima učiniti pomnjiva pretraga, da mu se ne odnese nego hrana i koliko mu je trebalo za življenje. Ali po pravu crkovnoga utočišta, pravo koje republika priznavaše, Kaboga bio bi imao uživati crkovnu nepovredivost i ne bi bio mogao običnijem putem biti zatvoren od gradjanske vlasti. Ona bi ga bila mo

rala u skrajnjemu slučaju predati nadbiskupu i staviti ga u njegovu tamnicu, koja je postojala. Ali da opravda izvršen zatvor i da sudbeno progoni i kazni krivca, vlada se osloni na činjenice i pozva se na pro pise,, koje papa bijaše prije toga izdao u drugijem predhodnijem sluča. evima. Prije svega, bilo je istina, da zatvor u nadbiskupskoj palači, kako se već reklo, nije bio siguran, što je bilo nedvojbeno dokazano u drugijem predhodnijem slučajevima i stoga vlada iz početka tvrdjaše,, da treba staviti krivca samo ad cautelam u Dvorsku tamnicu a da se ne ospori crkovnoj vlasti pravo nad Kabogom. Ovaj njen postupak, koji »uprav ne poštovaše pravo utočišta, porodi raspru medju republikom i crkovnom vlasti, koja raspra ispade napokon na korist Kabožinu, jer papa zabrani da bude kažnjen smrti. Evo sad koraka, koje vlada učini po svojoj odluci, već napome

nutoj, prema crkovnoj vlasti. Budući nadbiskup izočan iz grada,, ona javi vikaru namjeru da ga zatvori, pak zatvarajući ga obavijesti vikara, da ga je stavila ad cautelam i zatraži njegovu privolju. Ali vikar ne ') Sravni radnju u predgovoru tragediji: Marojica Kaboga Matije Bana. Pretner. Dubrovnik. J

) Noćni kapetani bili su zapovjednici noćne straže.