VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 153

153 jamačno malo koji od njih bio još živ; to su mogli Učiniti samo nji

hovi potomci.

149

) Prebjegli Salonjani nisu se mogli po nviijenju Strohalovu vratiti na kopno istom g. 679. i radi toga, što su Neretvani već prije g. 642. osvojili otoke Brač, Hvar, Mljet i Korčulu, pa zato da bi bilo posve nerazumljivo, gdje bi se ti Salonjani kroz toliko godina nalazili? Strohal doista ne kaže, na temelju čega on tvrdi, da su Neretvani već prije g. 642. osvojili ove otoke. Porfirogenet

144

) veli samo to, da su Nere

tvani posjedovali (u njegovo doba, polovicom IX. st ) te otoke, ali ne veli od kada. No jedan događaj od g. 642. može nam pomoći, da to doznamo. Te su naime godine Slaveni (bez sumnje dalmatinski Hrvati) navalili na donju Italiju (u beneventanskom kraju).

14r

') Da Hrvati, a naročito Neretvani, nisu imali u svojoj vlasti ove glavne dalmatinske otoke, ne bi oni imali toliku pomorsku silu, da bi mogli otploviti preko mora u donju Italiju.

146

) Prema tome posve je vjerojatno, da se g. 679. nisu mogli vratiti na kopno oni isti Salonjani, koji su negdje g. 614. pobjegli na otoke. A budući da Toma Arciđakon veli, da su se baš oni isti vratili, mo

ramo uzeti, da se to moralo prije dogoditi, dok su oni još mogli biti na životu. Strohal poriče mogućnost njihova povratka na osnovu toga što uzimlje, da prije g. 679. nema ni traga kakovu miru između zapadnih naroda i bizantinskoga cara, na koji bi se onaj carski otpis mogao nadovezati. Međutim ova njegova tvrdnja nije ispravna, jer je g. 620. nastao mir između Avara (i Hrvata) s jedne strane i cara Heraklija s druge strane. Ovaj se spremao na Perzijance, koji su sa istoka zaprijetili njegovoj carevini. U to je ime htio imati mira u Evropi, pa je zato »<*) Na te valjda misle i Bulić i Bervaldi („Kronotaksa" str. 147.), kad uzimlju, da su se Salonjani vratili s otoka u Spljet istom početkom IX. ili najranije koncem VIII. stolj. No pita se : što bi te potomke (2 stoljeća iza dolaska njihovih praotaca) po

taklo, da se sele iz svoga zavičaja, u kojem su se rodili i u nj se uživjeli ? Prvobitne salonske bjegunce mogla je vući želja za svojim starim zavičajem, ali ne njihove kasne potomke, kojima je Salona bila sasvim tuđa. Ipak pisci izriču ovo svoje mnijenje o kasnom povratku (potomaka) Salonjana obzirom na vijest Tome Arciđakona (o. c cap. X. str. 33.), da su Spljećani (a to su bili povrativši se Salonjani), kad su se skoro iza povratka izmirili s Hrvatima, počeli s njima općiti, trgovati i ženili se, a ovo zadnje da su mogli činiti samo s pokrštenim Hrvatima; budući pako oni uzimlju, da su se Hrvati pokrstili pod konac VIII. stolj., to oqda i povratak (potomaka) Salonjana moraju staviti u to doba. No ako se uzme, da se je pokrštenje Hrvata dogodilo u VII. stolj., onda se (obzirom na tu okolnost) i povratak Salonjana mogao u to doba zbiti. l

") „De adm. imp." gl. 30. str. 146. U5

) Rački „Documenta" br. 165. str. 276. u

") Zato ne će stajati mnijenje Jirečekovo („Die Romanen" str. 30.) i Šišićevo . („Geschichte der Kroaten" I, 73.), da su se Neretvani istom početkom IX. si. dočepali rečenih otoka.