VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 154
154 zamolio avarskoga kana, da s njime sklopi mir. Nato su se oni sastali (g. 619.) na dogovor u Herakleji (ili Selymbriji) na Propontidi, ali ne pogodiše se, pače zamalo da nevjerni kan nije zarobio cara. No na redne godine 620. pristade kan ipak na mir uz uvjet, da mu car imadé plaćati danak veći, negoli prije, naime 200.000 dukata na godinu, a osim toga mu je morao dati za taoce jednoga svoga naravnoga sina i jednoga sinovca; još je vjerojatno, da je car morao kanu potvrditi i posjed svih zemalja, koje je on njegovu carstvu oteo bio, dakle i Dalmaciju. 147 ) Na osnovu ovoga izmirenja nastalo je i u Dalmaciji mirnije vri jeme, pa su se i Salonjani mogli sada trajno urediti u Dioklecijanovoj palači i tako osnovati grad Spljet. Oni su se negdje prije ovoga mira morali nastaniti u ovoj palači, a prisilili su ih na povratak sa otoka na kopno jamačno Neretvani, kako veli i sam Porfirogenet. 148 ) Uz slabu plodovitost i nestašicu vode na otocima,,što ističe Toma Arciđ., bit će ovo prodiranje Neretvana na dalmatinske otoke glavnim uzrokom da su se Salonjani sa otoka sklonili u Dioklecijanovu palaču. Unutar tvrdih zidina ove palače' našli su oni dosta zaštite od susjednih Avara i Slavena ; ali kad su, veli Toma, izašli iz nje, da obrade okolišne •krajeve, napadali su ih ovi narodi i smetali u obrađivanju tla; zato su se oni obratili na cara za pomoć i zaštitu. A ovo je i mogao biti jedan od razloga, koji je cara naveo, da je sklopio mir s Avarima (i Hrvatima), koji je onda' zaštitio i osigurao i Salonjane u Dioklecijano voj palači. Prema tome ne može biti govora o miru na zapovijed carevu, kako veli Toma, nego je on nastao na molbu carevu, kojoj je kan udovoljio. Povratak dakle Salonjana na kopno zbio se prema tome negdje prije g. 620. Doista veli Toma (u gl. VIII. str. 29.), da su Salonjani mnogo vremena boravili na otocima, ali Salonjanima se moglo onih 5—6 godina, koje su kao bjegunci proboravili izvan svoga miloga rodnoga zavičaja, pričinjati znatnim vremenskim odsjekom, pa je takovu njihovu tradiciju i Toma zabilježio. Iz svega dakle ovoga razlaganja slijedi, da se može vjerovati onoj vijesti Tominoj (crpljenoj iz tradicije ili starijih zapisa), da su Hrvati (u glavnom) pokršteni bili već u VII. stolj. To bi nam mogle potvrditi i same vijesti cara Porfirogeneta. On naime veli (gl. 31. str. 148—149.), da su se Hrvati u doba Heraklijevo nastanili u Dalmaciji, a vladarom da im je tada bio otaq Porgin, a za samoga Porge da su 14ï ) V. moju raspravu „Smještenje Hrvata u novoj postojbini poslije seobe" u „Kolu" Matice hrvatske, g. V. 1909. str. 25. i 36., gdje su navedena i povjesna svje dočanstva za ovaj događaj. M8 ) „De adm. imp." gl. 30. str. 146., samo što on ovaj događaj pogrješno do vodi u savez s odredbom cara Vasilijä I., da bizant. primorski gradovi u Dalmaciji imadu od tada dalje Hrvatima plaćati neki mirovni danak.
