VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 152

152 842.), koja SÜ tamo došla radi potvrde mira i prijateljstva između obaju carstva („pacis confirm m iae causa" ili „super confirmitione pacti et pacis atque perpetuae . . . amiticiae et caritatis").

139

) Kako iz ovoga prikaza proizlazi, ne će se pripovjedanje ovih dvaju izvora (Tome i franačkih anala) ticati istih događaja. Toma veli, da su bile (samo lokalne) svađe između Hrvata i Salonjana, dok se po franačkim analima radilo o uređenju meda u opće između romanske Dalmacije, koja je pripadala bizantinskom carstvu, i Dalmatinske Hr

vatske, koja je pripadala franačkoj državi.

140

) Zatim kaže Toma, da je bizant. car izdao strogu zapovijed dalmatinskim Hrvatima, da ne smiju napadati Salonjane u Spljetu, što je posve nemoguće, jer bizant. car nije ništa imao zapovijedati tim Hrvatima, budući da su oni sad bili franački, a ne bizantinski podanici, pa se zato, kako vele anali, bizant. car i potužio franačkomu caru i od njega tražio, da svoje podanike Hrvate pozove na red i zabrani im neprijateljstva protiv njegovih po

danika Romana u Dalmaciji. To su dakle dvije različite činjenice, pa se Tomina pripovijest tiče događaja sasvim drugih i vremenom različnih od onih, koje nam pripovijedaju franački anali. Za ove potonje vele nam anali, da su se oni zbili početkom IX. * stolj., dok za prve događaje ne navodi nam doista Toma nikakvih godina, kada su se oni zbili, ali iz nekih njego

vih podataka možemo ipak po prilici odrediti doba, kada su se oni dogodili. Toma naime veli, da su se u Spljetu nastanili i poslije s Ava

rima i Hrvatima izmirili oni Salonjani,. koji su po razorenju Salone pobjegli bili na obližnje otoke, i tamo živo žudili, da se povrate u svoje rodno mjesto; a budući da je to razorenje bilo g. 614. ili 615., kako već sprijeda navedosmo, to moramo suditi, da se taj povratak morao dogoditi negdje skoro iza toga događaja, dok je ta generacija još bila živa. Pita se sad, u koje su se po prilici doba mogli ti Salonjani vratiti s otoka? Strohal

14

^) uzimlje, da bi se povratak Salonjana mogao zbiti istom g. 679., kad je nastao mir između cara Konstantina IV. Pogonata i zapadnih naroda,

142

) jer da prije toga nema ni traga kakovu miru između zapadnih naroda i rimskoga cara, na koji bi se onaj carski otpis mogao nadovezati. No to da nisu mogli učiniti oni isti Salonjani, koji su iz razorene Salone pobjegli na otoke, kako veli Toma Arciđakon, jer je tada g. 679. (dakle iza kakvih 65 godina) 139

) Einhardi i Enhardi Fuld. annales ap. Pertz o. c. I, 212, 216. i 359. (Do

cumenta br. 171, 22 i 173, 4 str. 329. i 333.). — Annales Berliniani ad a. 833, 839. i 842. ed. Waitz, Hannoverae 1883. str. 7, 19. i 28. 14

°) Tako uzimlje i Jireček „Die Romanen" str. 32. U1

) „Pravna povijest dalmatinskih gradova" I, 42. '*) Isto tvrdi i Lucius „De regno Dalm. et Croat". 1. I. c. 10. p. 44.