VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 16
16 naime notica ne uvadja sa formulom οτι. On veli, da to biva ondje, gdje je ta formula neumjesna, kao što je to kod izravnih savjeta Ro manu, zatim u početku glavnih odsjeka n. pr. kod glave 1. jer ta za počinje odsjekom, koji raspravlja, kako valja postupati s barbarskim narodima i obasiže gl. 1 —13. Onda opet kod glave 14., gdje se po čimlje sa etnografijom. Nu pošto Bury s tijem ne bi nikako za svoje tumačenje bio izašao, morao je još dodati, da i izvaci i navodi iz po jedinih pisaca ne počimlju sa οτι. Jedan izuzetak ali ima i tu, a onda još jedan prividan izuzetak (c. 40), onda Dalmacija (c, 30), jer je ona kasniji umetak, pak se na nju nije mislilo (!), kad su se sastavljale glave 29. i 31. Da je ovo prisiljeno tumačenje, ο tom držim, da ne treba puno riječi trošiti. Promotrimo li pobliže pojedine te glave, pa Buryjeve izuzetke prave i prividne, vidimo, da neobradjeni fragmenti počimlju sa ou, a nema ga ondje, gdje je tekst očito obradjen. Kako je car neke odlomke, koji su ga valjda više zanimali, prije obradio, a ostalo je medju njima i fragmenata neobradjenih. Tako je evo car poslije uvoda u svoje djelo, kao primjer kako se mogu narodi izrabljivati u korist carstva, naveo Pečenege u glavi I., koja obradjena siže sve do posljednje izreke, koja počinje sa: "Οτι γειτνιάζει. Savezni nastavak poduke time nalazimo tek u glavi XIII. počam od izreke Έπίστησον, διέ, etc. Ono pako, što je u sredini, su neobradjeni fragmenti, koji se tiču Pečenega i susjednih naroda; bilješke, koje su kao sa Pečenezima savezne, amo stavljene, pa su se imale valjda naknadno obraditi, 72 ) Za nas pako iz toga izvodimo zaključak, da je gl. 29. neobra djena, 30. pako obradjena, dočim u gl. 31. opet dolaze bilješke, koje nijesu izradjene, odnosno razvrstane kamo spadaju. A imade i drugih takovih glava, kojih su fragmenti sasvim organički spojeni, dakle ko načno obradjeni. 73 ) Osim običajnoga uvoda pojedinih fragmenata, odnosno dijelova rasprave, sa riječicom οτι, ima dosta glava, a i ulomaka u glavama, koji počimlju sa ίστέον οτι. Bury ne pravi nikoje razlike izmedju obadvije uvodne riječice (sr. p. 98, 109, 110, 141). Manojlović pako razlikuje izmedju ίστέον οτι i οτι. 74 ) Po njegovom mnijenju, „kad dolazi pred onaj oti još i ίστέον, onda to ne moraju biti samo ispisci, nego svako za sebe zajedno sa slijedećima čini izvadak iz kojega predloška, a osim 7) Ovdje valja primjetiti, da nije svaki δ"τι nužno fragmenat, već ima i takovih, koji sasvim jezično pristaju, pa ih ne treba napose isticati; mislim onakav δτι, koji je u kontekstu samom n. pr. u gl. 13., al. 1., (Patr. p. 183) in fine: δμ,νύειν χα! άσφαλί ζεσΌαι, οτι οοδέν εναντίον . . . Ili n. pr. c. XXXVIII. (Patr. 320), gdje Lebedija Haganu odgovara : προς τάν Χάγανον άντεφης εν δτι Τήν περί έμέ (Manojlović, Rad 187, oba δτι ističe, p. 87, i p. 97).. 7S ) Primjerice sa Ιστέον 2τι počimajuća glava 42. Manojlović, Rad, 187., p. 8. 7 *) Rad J82 (pos. ot. p. 21 i si.), Rad 186, p. 37.