VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 119

119 Ovim učenjacima nije se pridružio dr. Šišić, nego se u spome

nutoj svojoj raspravi

66

) povratio na mnijenje onih starijih pisaca (Lu

cija, Farlatija, Salagija, Engela i Pejačevića), naime da se one vijesti Porfirogenetove tiču doista bune dalmatinskih Hrvata, samo on toj buni određuje drugo kasnije vrijeme, nego li oni pisci. Da se te vijesti .doista tiču dalmatinskih Hrvata, pokazuju to Šišiću one veze, u ko

jima one stoje (u tekstu Porfirogenetova djela cap. 30. str. 143—144). Tu se naime prije bune Hrvata u Dalmaciji govori najprije o doseljenju Hrvata iz kraja „onkraj Bagibareje" u Dalmaciju, onda o raseobi jedne česti tih Hrvata iz Dalmacije u Panoniju i Ilirik, i napokon se veli : „nekoliko godina Hrvati, koji su bili u Dalmaciji, pokoravahu se Francima, kao i prije u njihovoj zemlji." „Iz toga slijedi jasno", veli Šišić (str. 29.), „da su car, dosljedno oni, od kojih je on ovu in

formaciju dobio, imali na umu isključivo dalmatinske Hrvate, dakle da se tude radi o njihovoj narodnoj tradiciji."

Međutim se ova argumentacija Šišićeva dade i pobijati. Ta Porfi

rogenet veli i samo za dalmatinske Hrvate, da su se oni neko vrijeme pokoravali Francima, a mi znamo, da su to činili i panonski Hrvati, što Porfirogenet ne spominje. No čini se, da on (dotično onaj, od koga je on dobio ove podatke), pod dalmatinskim Hrvatima razumi

jeva Hrvate u opće, koji su se ovdje na jugu naselili. On je to mogao učiniti već stoga, što se je doista najveći dio Hrvata nastanio u (sta' roj) Dalmaciji, pa zato ne će da svaki put opetuje: Hrvati u Dalma

ciji, Panoniji i Iliriji, nego ih općenito zove dalmatinskim Hrvatima. U ovom našem slučaju (glede pobune Hrvata) mogao je Porfirogenet rabiti taj izraz tim opravdanije, što su, kako dobro opaža i Dtimmler, doista i dalmatinski Hrvati bili upleteni u taj ustanak, dakako na fra

načkoj strani. A bogzna, nisu li u početka bune i oni (t. j. dalma

tinski Hrvati) bili isprva protiv Franaka? Ta u isto doba, kad su se g. 818. poslanici Ljudevitovi potužili caru Ljudevitu Pobožnomu u Heristalu na okrutnost furlanskoga markgrofa Kadolaha, bili su tamo i poslanici .Borninih podanika Gaćana, koji su se možda takodjer došli pritužiti na franačko okrutništvo.

67

) Ako je tako doista bilo, onda je lako moguće, da su se i oni poput posavskih Hrvata pobunili protiv «

6

) U „Vjesniku hrv. arheol. društva« N. s. sv. XIII. str. 18—48. 67

) Einhardt

: annales ap. Pertz „Mon. Germ." Script. I. 205. Ovdje se veli: „Erant ibi (i. e. Heristali) et aliarum nationum legati, Abodritorum, videlicet ac Bornae ducis Guduscanorum, et Timocianorum . . . simul et Liudeviti, ducis Pannoniae inferioris . . ." Slično veli i Vita Hludowici imperaloris cap. 31. ap. Pertz o. c. SS. II, 624. (Docu

menta br. 171, 21. str. 320.). — Šišič (o. c. u „Vjesn. arheol. dr." XIII, 31, bilj. 2.) uzimlje, da se u riječima „(legati) Bornae ducis Guduscanorum" imao staviti črknju iza riječi Bornae, pa bi onda ova vijest glasila tako, da je uz Gaćane još i Borna posebice poslao bio k caru svoje poslanike. U tom slučaju mogli bi naslućivati, da se možda i Borna morao potužiti caru na okrutništva franačka.