VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 120

120 Franaka (a uz Gaćane možda i ostali dalmatinski Hrvati), kad car nije uslišao njihovih tužha. To je stim prije moguće, jer je slabo vje

rojatno, da bi se Ljudevit Posavski bio sam sa svojim narodom (po

savskim) usudio dići bunu protiv silne franačke države, kad ne bi imao za sebe i dalmatinske Hrvate, nego ih pače imao protiv sebe, kako se poslije zbilo. Tečajem rata pako moglo je Francima poći za rukom, da su Hrvate razdvojili, dobivši Bornu za sebe time, što su mu možda obećali Posavsku Hrvatsku poslije svladanja Ljuđevitova. Ova predmnjeva rastumačila bi nam tu činjenicu, da su se Gaćani iz

nevjerili Borni u bici na Kupi. Njih je valjda ljutilo, da se je njihov knez Borna dao prevabiti na stranu Franaka, pa su ga zato u bici ostavili na cjedilu, i opet se združili sa svojom braćom.

68

) Ovaj dakle argumenat Šišićev (uzet iz teksta Porfirogenetova) ne dokazuje nedvoumno, da se ova buna ticala baš samo dalmatinskih Hrvata. Međutim pisac.navodi još i druge argumente za svoju tvrdnju. On nastoji odrediti vrijeme, u koje može da pada taj ustanak dalma

tinskih Hrvata, pa s tim u svezi razlaže hrvatskofranačke odnose, da uzmogne ustanoviti trajanje vrhovne vlasti franačke nad Hrvatima, i kad je ona mogla prestati uslijed pobune Hrvata. Hrvati su priznali vrhovnu vlast franačku negdje g. 803. Bizan

tinski se car radi toga zaratio s Karlom Velikim, ali mirom u Achenu g. 810. morao je on priznati franačku vlast nad Hrvatima, zadržavši jedino vlast nad primorskom Dalmacijom. Ovo je stanje potrajalo duže vremena, jer su franački i bizantinski vladari često potvrđivali ovaj achenski ugovor, tako* g. 812. 814, 817, 824, 827, 833, 839. i 842.

69

) No još i poslije ove zadnje godine (842.) priznavala je Hrvatska vrhovništvo franačko, kako nam dokazuje darovnica hrvatskodalma

tinskoga kneza Trpimira od g. 852., izdana spljetskoj nadbiskupiji, jer se na čelu njezinu spominje vladanje cara Lotara (840—855.), a tako i pismo cara Ljudevita II. (855—875.) bizantinskomu caru Vasiliju I. od g. 871., u kojemu on dalmatinske Hrvate zove „populi Sclaveniae nostrae" i „Sclaveni nostri".

70

) 6S

) Einhardt annales i Vila Hludowici imp. cap. 32. ap. Tertz o c. I, 205 6. i II, 624625. (Documenta br. 171, 21. str. 322.). 6<J

) Einhardi annales ap. Pertz o. c. SS. I, 181, 198, 199, 201, 203, 212. i 216. (Documenta br. 171, 5, 12, 14, 17, 18. i 22. i br. 173. (zapravo 172.), 4, str. 305, 313, 314, 316, 317, 329. i 333.). — Annales Bertiniani u „Sciplores rer. Germ, in usum scholarum" Recens. G. Waitz, Hannoverae 1883. str. 7., 19. i 28. — Šišić (o. c. u Vje

sniku arh. dr." XIII, 29.) veli, daje definitivni mir izmedju franačkoga i bizantinskoga vladara bio sklopljen god. 812.; ali on je tada bio samo potvrđen od novoga cara Mi

hajla 1. (kao stoga je kasnije g. 814. potvrdio i car Lav V.), ali sam mir je bio sklop

ljen već god. 810. od cara Nicefora, kako se vidi iz Einhardovih anala (Docum. br. 171., 12, 14. i 17. str. 313—316.). 70

) Documenta str. 3. br. 2, i str. 362, br. 181, 2.