VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 113

113 vladara; međutim poduzetnom caru Vasiliju I. da ja pošlo za rukom da je te gradove opet (privremeno) podvrgnuo bizant. vlasti, poslavši u to ime u Jadransko more svoje brodovlje pod vojvodom Nikitom. No ta bizant. vlast da nije dugo potrajala; kad je Nikita otišao, da je hrv. vladar Domagoj opet uspostavio svoju vlast nad tim grado

vima. Tek kad je uz pomoć istočnoga cara Zdeslav potjerao Doma

gojeve sinove i sebe podigao na hrv. prijestoL, da je taj novi hrv. vladar sklopio sa svojim protektorom ugovor, po kojem je tim gra

dovima dana samouprava, ali su imali hrv. vladarima plaćati određen danak, a istočnim carevima plaćati samo toliko, da se afirmira neka carska vlasi nad tim gradovima. Međutim ova Strohalova tvrdnja nije opravdana. Mi nemamo nikakovih dokaza za to, da bi u to doba dalm. gradovi prešli bili iz bizant. vlasti u hrvatsko gospodstvo, pače spomenute potvrde achen

skoga mira dokazuju protivno. Pohod pako bizant. brodovlja u Jadran

sko more „nije se ticao bizant. dalm. gradova, nego Hrvata. Ovi su po tvrdnji Bizantinaca bili porobili i zarobili (g. 870/1.). papinske legate, koji su se sa carigradske sinode iz Drača preko Jadranskoga mora vraćali kući, pa zato je car poslao bio svoje brodovlje pod Nicetom na Hrvate, da ih za taj zločin kazni ; on je doista razorio nekoliko kula i odveo nešto zarobljenika sa sobom, ali o kakvom trajnom za

posjednuću hrvatskih gradova nema ni govora.

33

) Gradove bizant. Dalmacije nije Nicetas ni trebao napadati, jer se oni nisu odvrgnuli od cara, niti se ogriješili kakvim zločinom, da ih je trebalo za to kaz

niti. Da su ti gradovi u doba Vasilijevo priznavali bizant. vlast, vidi se najbolje po tome, što su dalmat. gradovi na zapovijed carevu sudje

lovali kod careve vojne na Saracene u donjoitalskom gradu Bariju, pače su sa svojim lađama prevezli čete Hrvata, Srba i dr. dalm. ple

mena u donju Italiju.

34

) Da bi pako Domagoj te gradove oteo bio bi

zant. vlasti i sebi podvrgao, zato nemamo 'nikako

va dokaza; on je možda radio o tom i dalm. gradove napastovao (kao i Mlečane

35

), ali ne stoji, da ih je svladao. To se vidi po tome, što je car Vasilije L, kad je

. njegovom pomoći došao na hrv. prijestolje njemu poćudan vladar Zdeslav (878—879.), radi mira i da ga priveže i za budućnost uz sebe, odredio, (kako već spomenusmo), da odsada bizant. dalm. gradovi imadu onaj danak, što su ga dosada plaćali carskom namje

83

) Epistola imp. Ludovici i Vita Hadriani II. ap. Muratoti o. c. II,, 2. str. 244254. i III, 268. (Documenta br. 181, 1. i 2. str.. 360.—362.). 3l

) Constantinus Porphyr. 1) „De thematibus" II, 61—62., 2) „Historia de vita et rebus gestis Basilii imp." cap. 53. i 55. str. 289—90. i 292—4., i 3) „De admin, imp." c. 29. str. 131. (Documenta br. 179, 1, str. 342—353.). ss

) Zato ga i oni zovu „Sclavorum pessimus dux" (Johannis chron. venet. ap. Pertz o. c. VII. 20. u Documenta br. 182, 6 str. 366.).