VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 114
114 snikü u Dalmaciji, plaćati hrv. vladaru, a samo jedan mali dio namje sniku u znak priznanja carskoga vrhovništva nad tim gradovima. 36 ) Ova dakle činjenica, da car ureduje odnošaj dalm. gradova prema hrv. vladaru, najbolji je dokaz, da je on bio gospodar njihov, a u priznanje toga gospodstva morali su gradovi i nadalje nešto plaćati namjesniku. To dopušta i sam Strohal (str. 25.) veleći, da se time istočno rimskim vladarima priznao neki protektorat nad tim gradovima. 37 ) U ovakovoj ovisnosti od bizant, carstva ostali su dalm. primorski gradovi i nadalje kroz dugo vremena ; 38 ) to se najbolje vidi po tome, što se u službenim, pače i u privatnim ispravama, izdanim u tim gra dovima, na čelu njihovu spominju imena bizant. careva, a to je znak, da ove (bar po imenu) priznavaju svojim vrhovnim gospodarima. 30 ). No i onda, kad su ovi dalm. primorski gradovi bili utjelovljeni hrvat skoj državi (n. pr. za Krešimira IV. i Zvonimira), često se u njima navode imena bizant. careva, bilo uz ime hrv. kralja ili bez njega. 40 ) To je pako značilo historičku uspomenu i isticanje tradicionalnoga suverenitetskoga odnošaja tih gradova prema carstvu. 41 ) Poslije pro pasti potpune hrvatske samostalnosti stali su se za ove bizant. dalm. gradove otimati osim ugarskohrvatskih vladara i Mlečani, koji su ko načno s njima trajno zavladali (g. 1420.) 88 ) Constantinus Porph. „De admin, imp." c. 30 str. 146—147.— Šišić („Hrv. knezovi Zdeslav i Branimir" u „Hrv, Prosvjeti" g. IV, 1917. str. 7. i „Geschichte der Kroaten" I, 109.) uzimlje, da Vasilije I. r.ije ovu odredbu učinio za kneza Zdeslava nego za Branimira (negdje u doba od 882 i 886.). No to nije osnovano, kako ćemo to niže obrazložiti. * 37 ) Zato je čudno, što on malo niže (str. 26.) veli, da je ova činjenica (plaćanje danka) slab argumenat, kojim je car potkrepljivao svoju vlast nad dalmat. gradovima! 3 ") To priznaje i Strohal (str. 27.) veleći, da su dalm. gradovi voljeli priznati bizant. vlast, nego li vlast hrv. kraljeva, samo što je ta vlast do cara Emanuela I. bila manje više samo po imenu.* — Za zaštitu carskih prava i zemljišta na istočnim obalama Jadranskoga mora bio je tuđe smješten odio carskoga brodovlja; tako je u doba cara Konstantina Porfirogeneta bilo ev TS Aoppa^îco xat èv AocXu-caîa sedam ratnih lađa (o&Gtai ili ^eXâvSia) carske mornarice („De ceremoniis aulae byz." 2, 45. cd. Bonn. I, 664. i 668. — Jireček „Die Romanen" str. 32). 8!1 ) Vidi isprave grada Zadra od g. 918, 986, 999, 1033, 1034, 1036, 1042, 1044, 1056,. 1091, 1095, 1 1096. (Documenta br. 13, 17, 21, 32, 33—35, 37—39, 128. 131 i 134.) i grada Spljet a od g. 1040. (Docum. br. 36 ). 40 ). Vidi isprave gradova: Raba od g. 1059., Trogira od. g. 1064. i Zadra od g. 1067. i 1070. {Docum. br. 41, 46, 53. i 63.). * l ) Šišić „Gesch. d. Kroat". I, 250. — Pače i u onim primorskim gradovima, koji se nisu ubrajali u bizant. Dalmaciju, nose neke isprave uz ime hrv. kralja iz po čitanja i ime bizant. cara, na pr. isprave gradova: Biograda od g. 1059., Šibe nika od. g. 1064. i Nina od. g. 1070 {Docum. br. 40, 51, 60. i 61.). — Jako su rijetki slučajevi, da isprave, izdane u gradovima bizant. Dalmacije, imadu za hrv. gospod stva na čelu samo ime hrv. vladara, n. pr. isprave gradova: Spljeta od g. 1069. i Pagd od g. 1071. (Docum. br. 57. i 68.).