VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 10
10 štogodj izmijenio. Kritici i analizi treba pojedina mjesta podvrći, pak svako pojedino mjesto ispitati, da li je interpolovano, odnosno, da li je mogao kakav cilj sa interpolovanjem ili ispravljanjem biti spojen. Nastaje pitanje, da li su svi izvaci i predlošci, koji sačinja vaju gradju za ovu kolekciju „de admin, imperio" prolazili kroz ruke cara Konstantina, i da li je on utjecao na oblik i izbor njihov. Manoj lović veli 42 ), da jest neki ukus birao te predloške i primjere, ukus do sta istančen u potrebama politike i u formama obuke. I ja držim ispravnim ovo Manojlovićevo opažanje, ali sa tom restrikcijom, da je car odabrao izmedju izvadaka i predložaka, ali da ih nije ispitivao i sredjivao, inače ne bi bila opetovana pripovijedanja ο Avarima i zau zeću Solina, ne bi oni bili jedan put samo Avari, a drugi put Sloveni ili Avari,i tomu slično. Svakako ide Bury predaleko, kad veli, da nemamo razloga da dovodimo u sumnju carevu osobnu odgovornost za sva mjesta ras prave (1. c. 93). Ta to je već donjekle u protivuslovju sa samom Burye vom izjavom, da je djelo negotovo i nedostatno revidirano. 1. c. p. 143. Manojlović mnoge stvari hoće time istumačiti, što je carev spis namijenjen za poduku Romanu. Ipak se čini, da Manojlović malko predaleko proširuje pedagoški i didaktički karakter careva djela, kad dapače i na to pomišlja, ne potječe li kakova pribilježba možda i od samoga dječaka* 3 ) Romana II. Ovome prigovara i Pavić 44 ) uz opasku, da bijaše carevu sinu onda tek 10 godina. Iz ovih opetovanih apostrofacija sinu nije smjeti dalekosežne za ključke stvarati, kao da je djelo bilo pouka za sina, jer isto tako i car Leo neprestano u svojoj taktici apostrofira stratega, ali je evi dentno, da to nije pisao isključivo za njega. Ona posveta Romanu je, ako je i djelo u prvom redu njemu na mijenjeno, ipak u mnogom: „facon de parier", pa se ne smije uzeti, da je to tek* za sina pisano, ili za kaku školu. U macedonskoj dina stiji, veli Laskin (p. 5), voljeli su taki način pisanja. Tako je i car 5a silij napisao djelo za svoga sina Leona : Βασιλείου τοΰ Ρωμαίων βασι λέως κεφάλαια παραινετικά ξς πρός τον έαυτοΰ οίον Λέοντα. Da nije baš ad verbum smjeti uzeti onu posvetu cara Romanu, pokazuje nam i naslov glave 49, jer ako su i naslovi glava za pravo marginalne note, to je ipak vjerojatno, da već bijahu u originalnom manuskriptu (Bury, Treatise, p. 94). Ali u samom carevom tekstu ima jedno mjesto, iz koga se može shvatiti zaključak, da nije smjeti pre mnogo suditi posvetu Romanu, kano da djelo ne bi bilo i drugima na * 2 ) Rad 186 p. 183. ia ) 0. c. I. skup (sep. otis.) p. 24. p. 65. **) III. izd. p. 58.
