VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 11

11 mijerijeno. To mjesto nalazimo u gl. XXX., koja sadržaje prikaz υ tematu dalmatinskom. Tuj se odmah u trećoj izreci veli „da oni, koji %ele znati kako Sloveni .osvojiše Dalmaciju, mogu se odavle po

dučiti." Manojlović dalje drži, „da su svakoj vijesti, kao i cijelomu radu bili osnovom pisani izvori, pisana djela, osim možda gotovo savre

menih vijesti ο tadašnjem stanju arapskoga svijeta, i osim možda po

litičkih uputa za postupanje sa gradom Hersonom." Istina, dodaje ipak oprezno Manojlović, kod velike raznolikosti pojedinih dijelova čitavoga spisa, ne će taj resultat (seil, istraživanja) biti općeno obvezan. Ovaj oprezni dodatak Manojlovićev

45

) bio je vrlo nuždan, jer faktično nema nikoje sumnje, da se je car, kako je i posvema prirodno, služio i us

menim izvješćima i usmeno dobivenim podacima za svoje djelo.

46

) Tako nam je za glavu 26. bjelodano dokazao Bury

47

) u svojoj glasovitoj ra

spravi ob ovom carskom spisu, da je car crpao svoju informaciju iz razgovora sa poslanikom Berengara II. Liutpranđom, koji je došao go

dine 949. u Carigrad i ostao tamo više od 6 mjeseci.

48

) Jednako je dobio car ο Magjarima informacije medju ostalim i od .njihovih posla

nika, kao i onih Magjara, koji su se desili na carevu dvoru. To kon

statuje jednako i Marczali

40

), kao i Bury. A i od Hrvata

50

) da je našao zabilježenih tradicija, pripovjeda nam sam car

: Λέγουσιν αυτοί Χρω

βάτοι θαύματα ίκανά ποίησα», (seil. Μαρτίνα έλθόντα από Φραγγίας).

51

) Na

ročito izvješće ο miroljubivoj politici Hrvata miriši vrlo po samohvali. Vjerodostojnost pako careve rasprave u subjektivnom smislu stoji nad svakom sumnjom, pa i car je, kako i drugi bizantski historici,

52

) pomno nastojao, da dobi pouzdane informacije. Svaka tendencija ili pristranost već je po tom isključena, što je djelo bilo u glavnom namijenjeno poduči carevoga sina Romana. Da nije bila opredijeljeno za široku javnost

58

) dokazuje nam i otvoreni , način pisanja, kojim se donjekle i vrijedjaju, naročito sjeverni narodi, njihova nezasitnost i rjohlepnost (odmah u uvodu djela), a to sjegurno 45

) O. c. I. p. 64. Sr. još Manojlović III. traktat. Rad 187. p. 75 gdje dopušta i usmene podatke u nešto širem opsegu. *'') Tako i Grot: ο. c. p. 14. , ") 1. c. p. 133. :;> ; «) Antapodosis VI. 4: 10. «) Μ. Η. Κ. ρ. 97. δ0

) Ο. C ρ. 130 i sl. 51

) Grot: 1. c. p. 58. cap. XXXI. *) Krumbacher, Gesch. d. byz. Lit. p. 229. Gdje je car u dvojbi, govori se s reservom. Tako n. pr. u „de Them." I. 2. veli oprezno: δοκώ δε είπεΐν (Geizer: 8.) 53

) Ovo očito spušta s vida Strohal: Dahn., kada opetovano predbacuje caru pristranost; n. pr. p. 37. i sl.