VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 9

9 perio. Tako opis Venecije (c. 27.) dolazi iz mletačkoga vrela, jer se po

dudara sa Chronicon Venetum i Ivanom Djakonom, kako je pokazao Kretschmayr

ss

). Isto vrijedi i za historijske notice iz 5. vijeka, pa od 809—10. Podatke oHugonu pako i Berengaru

39

) dobi car od Liutpranda, a za Ugarsku od Magjara.

40

) Važno je jošte pitanje, da lije tekst Konstantinova djela, odnosno zbirka izvadaka još u radnji nedogotovljenih, došla u originalnom tekstu na naša vremena, ili pako u ispravljenom obliku. Potonje tvrdi Pavić u svojim raspravama, i dokazuje od glave do glave, kako je po njegovom mišljenju mogao biti izvorni sadržaj careve radnje. Oprečno stanovište zauzima Manojlović.

41

) On ističe na mnogim mje

stima : „zaista mehaničku vjernost vizantijskih prepisivača spisä de adm. imp., počevši od vremena, kad je ta kolekcija dovršena, pa 200—250 godina poslije toga, kada je pisan sadašnji codex pariški (br. 2009). Bitne razlike izmedju teksta de admin, imp. i njegovih izvora imamo tražiti samo kod samoga nastajanja Porfirogenitove kolekcije, ne pak u pobrkanju teksta ili u interpolacijama za kasnijih prepisivanja." U dokaz te svoje tvrdnje Manojlović se naročito pozivlje na onaj od

sjek radnje careve, koji je uzeo iz Teofana, pa Georgija monaka, te konstatira vjernost prepisivača. A na onim mjestima, koja nisu na

stala čistim prepisivanjem iz Teofana, vidi se: „svijesno odabiranje ili prebacivanje mjesta, izvedeno samim Porfirogenitom ili uopće onim autorskim silama, koje nazivamo tim imenom." „Valjat će nam se dakle — veli Manojlović — držati postojano onoga teksta, koji imamo, pa bez najveće nužde i bez najčvršćih razloga ne ćemo smjeti potresati vjerom u to, da nam je sačuvani tekst — osim dakako u sitnicama — zaista potekao nepromijenjen iz literarne radio

nice samoga cara Konstantina Porfirogenita.

11 Ovdje se dašto smije primjetiti, da otuda, što je odsjeke iz Teo

fana prepisivač vjerno donio, nije moći zaključiti, da nije'gdje drugdje 38

) Die Beschreibung der venezian. Inseln bei Konst. Porph. Byz. Zeitsch. XIII. (1904) 482 i sl. — Ovdje je interesantno primjetiti, kako Konstantin naivno prihvaća izvješće Mlečanina, po kom bi Venecija bila pravila ugovor sa Francima kao suverena vlast, a znamo da su dogovori Venecije sa Pipinom είρενικαι σπονθαί, dočim je inter, nacijonalnopravni ugovor sklopljen 812. u Aachenu izmedju Bizanta i Karla Velikoga, po kojemu je Venecija, koja je bila neko vrijeme u franačkoj vlasti, natrag pala bez njezina saslušanja pod Bizant. Lentz, Das Verhältnis Venedigs zu Byzanz, p. 31 i sl. Bury: ο. c. p. 122. 39

) Tako Bury p. 123, koji s uspjehom uporedjuje izvješće Liutprandove anta

podose sa opisom Konstantina. — Gay: L'Italie meridionale et l'empire byzantin, Pa

ris 1904, drži, da su italski poslanici Sigefrid od Parme i drugovi njegovi izvjestili cara. I to bi dakle bilo domaće vrelo. *°) Marczali u Μ. Η. K. p. 97; Bury: 1. c. p. 130 cs. il

) Cf. Prva radnja, pos. otisak p. 63.