VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 45

45 9. Valja izmjeriti duljinu ruke i ispitati, je li ona sizala do ko

ljena, kao što se to kao karakteristično tvrdi o Kapistranu. Pozitivni rezultat bio bi najjači dokaz za Kapistrana. 10. Treba ispitati drvo lijesa: da li svojom starinom odgovara god. 1456. Ako se to ne da konstatovati, valja drvo pomno pregledati, možda bi se na njemu našli tragovi prvoga željeznoga okova i šupljine onih pet ili sedam spominjanih brava. Napokon valja ispitati, je li taj lijes podrezivan. Kako je kratak (pet stopa), a možda i plitak, daje nam povoda misliti, da su ga preopravljali ili što su mu krajevi možda bili istrošeni, ili što su htjeli štediti na srebru. 11. U biblioteci, arkivu ili gdje u crkvi valjalo bi potražiti onu sliku, koju su skrivali, a i Barbnlov spis ili makar njegov prijepis, možda bi se ipak našao. Naknadno mi je do ruku došao protokol m. i., sastavljen na licu mjesta 10. februara 1817. a sastavio ga madžarski historičar dr. Ka

râcsonyi. U njemu vele m. i., da je „posve neistinito ono mnijenje

.. . o. Subotina kao da je na glavi (sc. onoga tijela) bila franjevačka korona". Kako smo to već istakli, ovo ni nije bilo lično mnijenje o. Su

botina, zabilježeno po o. B. Kleinem, koje bi se temeljilo na onom, što je o. Subotin vidio, nego je to bila samo „fama", koju je Subotin čuo i dao zabilježiti. S nepravom dakle m. i. predbacuju o. S. „ neistinito mnijenje o koroni". Isto tako su nepravedni m. i., kada proglašuju neistinom, da je „svetac saranjen u franjevačkom habitu". Toga nitko tvrdio nije, pa ni, o. Subotin, kako smo to već razložili, a razjasnili smo i ono, što se imade razumjeti pod „ad modum nostri habitus". Što se o habitu go

vorilo, zabilježeno je samo kao fama. I tu se spotiču o Barbulov spis — ali i o tom smo svoju rekli. Iz svega zaključuju m. i. „da tako nema neoprovrzivih dokaza, da su ove relikvije kosti Ivana Kapistrana, pa se tako nemogu ove re

likvije pod svaku cijenu predati na štovanje madžarskome (!) puku"

. Mi smo iznijeli još mnogo toga, što bi valjalo istražiti, a čime se m. i. nijesu bavili, pa držimo, da bi se istom onda moglo u negativnom slučaju reci, da je stvar dvojbena. é Ali m. i. idu i dalje, pa vele, da „naprotiv imade znakova, koji govore za to, da ove relikvije ne stoje ni u kakovu odnošaju spram madžarske (!) crkve". Mislili smo ovdje naći nešta temeljita, ali

... Ipak da vidimo ! 1. Prvo oni vele, da je „tijelo sv. Ivana K. bilo još posve saču

vano (god. 1526.), kada je nestalo".