VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 46

46 Mi smo već dokazali, da to nigdje ne piše, da toga nitko nije vidio, i da baš ona lakoća na vagi, kada su tijelo Turci prodavali, daje povoda misliti, da je tijelo onda već osušeno bilo, da je bilo kostur, kako to navedeni spomenici izričito navode. 2. Vele, da svetac „nema lijeve ruke, ni ekstremiteta nogu", pa da bi se iz toga dalo zaključiti, da je to neki drugi svetac i mučenik, koji da je ove dijelove kao mučenik izgubio, ili da su oni nestali di

jelovi kao manje relikvije drugim crkvama podijeljene. To pako da se nije moglo dogoditi s tijelom Kapistrana, budući da se do god. 1526., kada je tijelo nestalo, nije njegovo tijelo moglo dijeliti, jer nije ni ka

noniziran bio, a nije ni kao mučenik umro. Ovo je mnijenje posve krivo. Da sv. Kapistran izgubi ruku i noge, nije potrebno bilo, da umre kao mučenik, niti se je to moralo dogoditi god. 1526. — Naprotiv za sigurno znamo, da je ovo tijelo imalo i lijevu ruku i obadvije noge baš s ekstremitetima još god. 1765. — Naš očevidac Subotin veli, da „se od čitavoga tijela ne vidi ništa gologa do svetih ruku

f koje su crne boje" — dakle su bile obadvije ruke. — Nadalje kaže: „noge se vide (apparent) pod povojem uzdignute (elevatae) 5 prstima, što je očit znak, da sve kosti skupa drže" —• dakle su bili i ekstremiteti nogu. — Iz svega ovoga dakle slijedi, da bi se iza god. 1765. zaista moglo dijeliti tijelo sv. Ivana K. (već ka

noniziranoga) i kao manja relikvija dati drugim crkvama. 3. Pobijaju m. i. identitet bistričkoga tijela Ivana Kapistrana i time, što na onom lijesu nema „ni najmanjega znaka, da je sačinjen od madžarskih katolika", i što nema na njemu ni „grba Ugarske, ni kralja ugarskog ili kojega magnata". Ovo je čudan postulat m. i. Prvo i prvo se znade, da je Ivana K. saranio i prvi lijes mu dao načiniti Nikola Iločki, najbogatiji naš velmoža i kralj bosanski, komu ni na kraj pameti nije moglo biti, da na lijes postavlja grb Ugarske ili ugarskoga kralja, već radi njegove lične ambicioznosti i ličnoga ponosa. A da na lijesu bistričkom, kako se sada izvana vidi, nema ni Nikolina grba, slijedi iz toga, što je po navodu Subotina ovaj drugi srebrni pozlaćeni lijes dao načiniti 1593. Mihajel II. ili, kako to sami m. i. tvrde Konstantin Brankovan. Zašto traže m. i. kao ozbiljni ljudi, „znak madžarskih katolika", ne znamo. Zar misle, da je i u XV. stoljeću bilo madžarskog šovinizma? 4. Vrlo nam se smiješnim čini i navod u protokolu, da na „lijesu nema slike ni jednoga madžarskoga sveca", nego da su tamo „samo slike onih svetaca, koje štuju „Grci", napose grkoistočnjaci". Već s razloga, navedenih u točki .3., ne možemo tražiti „madž. svetaca" na lijesu. Ali ne možemo ni da shvatimo: odakle na lijesu sami „grčki sveci", kada nam Subotin veli, da je na poklopcu lijesa,