VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 44

44 živaocima otvoriti oči i oni će upoznati Kapistrana, pa ga i donijeti na staro njegovo mjesto. Uz našega o. provincijala valjalo bi, da u tom poslanstvu bude i dobar poznavalac starina i antropologije a i koji historičar vješt ru

munjskom jeziku. S dobrom spremom i objektivnim istraživanjem na temelju navedenih podataka lako bi mogli obaviti ovaj posao. Nijesam rad išta im sugerirati, ali držim, da bi im kod toga moglo dobro doći ovo nekoliko mojih skromnih primjedba. Moje je mnijenje, da bi trebalo u prvom redu ispitati: 1. Je li kostur uistinu 460 godina star, što bi odgovaralo Kapistranu, ili je možda stariji, pače mnogo stariji, možda i 700 go

dina, što bi odgovaralo Gligoriju, mučeniku iz IX. stoljeća. 2. Trebalo bi izmjeriti duljinu tijela, da se uzmogne konstati

rati, je li ono odgovara Kapistranu, koji je bio „srednjega, uspravnoga stasa". 3. Pomno valja pregledati lubanju, a) pripada li ona zaista ovome tijelu, jer nije isključena mogućnost a) da su još Turci glavu odrubili, kako to kaže jedna verzija, ili ß) da su je radi redovničkoga vijenca uklonili šizmatici, pa onda drugom zamijenili, pa da je tako nestalo one glave, koja je imala na sebi „koronu", b) ima li možda ipak kakav trag, da je makar i jedno vrijeme na lubanji ostala koža. 4. Kaže se, da je Kapistran imao „visoko otvoreno čelo", a to bi se lako dalo vidjeti i na bistričkoj lubanji, ako je ona Kapistranova. 5. Isto bi tako pomno valjalo pregledati čitav kostur, da se pro

nagje : je li na njemu bilo dulje vremena sačuvano meso i koža, koja se je pomalo pretvarala u prah i napokon rasula. Ovo se je moglo dogoditi, a historija kao da kaže, da seje to i dogodilo, kada o tijelu veli, da je ono „nekoć počivalo cijelo" i da je „iza godina (t. j. nakon mnogo godina) nadjeno mekano i gipko", čime se ne kaže, da je ono takovo i ostalo. 6. Treba pregledati prstenje i druge dragocijenosti, koje se navodno i danas tamo nalaze, jer nije isključeno, da bi se možda što našlo i od onoga uresa, za koji povjest kaže, da je Nikola Iločki spremio svecu : „ornamentum parat". 7. Valja ispitati i plahte, ,u koje je tijelo zamotano, možda bi nam njihova proveniencija znala štogod reći. 8. Napose valja progledati kroj najdonje plahte : je li ona naime skrojena „poput našega habita" ili je možda slična „tuniki", koja je i danas najdonje odijelo franjevaca. Čini mi se naime, da je i Subotin mislio samo na kroj najdonjega odijela, kada kaže, „poput našega habita", a taj je kroj dao možda povoda i onima, koji su to odijelo vidjeli, da su tvrdili, e je tijelo obučeno u habit.