VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 1. i 2. - 35
Relikvije sv. Ivana Kapistrana. Kada se je stara crkva u Iloku uredjivala (1907.), u srcima onih, koji su to djelo rukovodili, tinjala je neka nada, da će se skromni ovaj rad okruniti izgubljenim biserom : tijelom sv. Ivana Kapistrana, koje je ondje dugo počivalo —• i nestalo ! Ali mi ni ovaj put ne naidjosmo na ikoji trag ni u crkvi ni u samostanu, po komu bi do toga tijela mogli doći. Moradosmo se okom baciti u daleku prošlost, istražujuć sve ono, što nam je povjest sačuvala. Nadali smo se, da ćemo možda tim putem doći do željkovana amaneta. Što smo našli i saznali, to će reci ovo nekoliko slijedećih redaka. Ponajprije smo htjeli biti nacistu: što zapravo tražimo? Tijelo! Da ga dakle mognemo prepoznati, moradosmo upoznati njegova ka rakterna obilježja. U opširnoj biografiji sv. Ivan Kapistrana od Hermanna („Capistraims Triumphans") nadjosmo u glavnom slijedeće crte. Vrlo oduševljeni ovaj biograf Kapistranov na temelju historijskih i tradicijskih podataka veli, da je Ivan Kapistran bio „srednjega i uspravnoga stasa", „čela visoka i otvorena", a imao „odulje ruke, koje su sizale do koljena". U teškoj bolesti „cijelo mu se tijelo osušilo" , pa se činilo, kao da se sastoji „samo od koze i kostiju". Kada je umro, „vidjele se samo kosti, povite u kožu", kao da nije imao „ni mesa, ni krvi, ni utrobe" ; „lijep je bio u licu, lijep u očima, lijep u nosu", „nije to bilo tijelo, nego sklop kostiju". Tijelo je bilo ubučeno ,,u talijanski habit". Izloženo „na javno štovanje" davalo je „ugodan miris", „bilo je gibivo i meko, lijepo kao da spava". Nakon osam dana je sahranjeno, a onda iskopano, te u „po sebnoj kapelici*, „nad zemljom* u „čvrstom, drvenom, željezom oko vanom, s pet brava zaključanom, zapečaćenom Ujesti" opet izloženo na javno štovanje. Pri ovome nije ostalo, jer već drugovi Kapistranovi ostavši u Iloku iza svečeve smrti javljaju u Rim, da se vlastelin Nikola sprema za „bolju opremu* Kapistrana. Kako je Nikola to učinio, označuje Hermann veleći, da je to tijelo kasnije ležalo „nakićeno mnogim dra guljima*.
