VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 36

36 Što je dalje bivalo s tijelom, to nam kaže isti pisac u kratko : „ono je tamo (sc. u Iloku) nekoć počivalo jošte cijelo". Ovo nam potvr

djuje i „bulla minuta" kanonizacije g. 1695. veleći, da je to tijelo „iza godina nadjeno mekano i gipko". Drugih kakovih promjena na ovoj relikviji, ne spominje nam povijest onih vremena. Ovoga tijela nestaje, kada Turci zagospodariše Ilokom (1526.J. O tom gubitku imade mnogo verzija, pa se dugo nije znalo, koja je prava. Pri svemu nam je kod tih verzija ipak jedno napadno, da kod svih tih veliku ulogu imadu „Basilitae" kaludjeri sv. Vasilija i „schis

matici" grčkoistočnjaci, što je dalo povoda onima, koji su tražili tijeol sv. Kapistrana, da su ga tražili u prvom redu kod njih. Tako iločka kronika kaže, da su Turci sveto tijelo bacili najprije u cisternu za crkvom, a onda u Dunav, odakle ga izvukoše „grci šizmatici"

. Po drugima opet su to tijelo šizmatici kupili od Turaka. Kada su Turci htjeli tijelo prekupiti, pa ga tražili, ne mogoše ga više naći, jer su ga „šizmatici* tim marljivije skrivali, čim su ga oni više tražili. Od tada vide jedni „neko tijelo", koje „šizmatici ne će golo da pokazuju" u Šapcu. Drugi u Krušedolu „kod Rascijana, šizmatika, zvanih kaludjera" vide ,,u njihovoj crkvi mramorni grob", za koji „stari, slijedeći tradiciju" drže, da bi to bio „grob sv. Ivana, monaha pobjednika nad Turcima kod Biograda". Treći napokon tvrde, da „tijelo sv Ivana Kapistrana leži u Opovu, u manastiru haludjerskom"

, što je potvrdio i neki odbjegli kaludjer, navodeći da i mrtvom Kapi

stranu kosa raste, pa da mu ne znam koliko put na godinu škarama izrezuju vijenac oko glave. Ovu tvrdnju o kaludjeru iznosi i Pavić, te prenosi tijelo pače u Šišatovac, gdje da leži „tijelo cijelo, nepokvareno u redovničkoj odjeći*, pa kada je taj kaludjer „nekoliko put kušao ski

nuti mu kapucu s glave, nije mogao". Za ovo tijelo vele i danas ka

tolici u okolici, koji tamo i na službu idu, da je to tijelo Kapistranovo. Medju verzijama vrlo je zamamljiva ona, koju spominje Smičiklas u „Dvijestogodišnici oslobodjenja Slavonije" : „Kada su kršćanske vojske oslobodile Budim, digoše kaludjeri tijelo sv. Ivana u jedan samostan svoj blizu Mitrovice, gdje se i sada nalazi, ali se potajno drži. Ne dadu ga vidjeti nijednom katoliku . . ., jer da se na glavi vide stri

žene vlasi, kako običavaju strići Franjevci. Ovo bi imao biti po tradi

ciji katoličkoj pravi Ivan Kapistran, a krivi car Lazar u Ravanici". Rekao sam, da je ova verzija zamamljiva, što se još i danas ova glava skriva i nikome ne pokazuje. Jedamput kaludjeri vele, da je grozna, pa se zato skriva, drugi put kažu, da se iz žutosvilene marame u mitri ne smije odmotati, jer da to traži crkveni obred. A treći put vele, da je i nema, nego da ju je Bajazid na Kosovom polju odrubio. Osim toga ovaj svetac imade vrlo duge ruke, a u riznici manastira čuva se prvo