VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 306
306 kazao, da su tražili ono, čega nije ni bilo, a samo sam historijskim navodima protestirao, što su oni imali gotov plan, da relikvije prenesu u Budimpeštu i da mimoidju Ilok, gdje mu je grob i gdje stoji obno vljena crkva, koja sa zebnjom čeka na povratak sv. tijela. A da je ovaj moj prigovor osnovan, mogu potkrijepiti još i jednim novim na vodom, koji je zapisan u kronici iločkoga samostana još prije 200 go dina, a koji kaže, da su „Hungari" bili najveći protivnici, da se Ka pistran štuje kao svetac, pa da ga dugo vremena ne htjedoše primiti ni u svoj kalendar. 2. Pokušava dr. Karàcsonyi verziju o bistričkom Kapistranu dis kreditirati time, što je ona najmladja, a protivi se najstarijoj verziji o Kapistranu u Szološu. — Nijesam htio u svom prikazu mnogo pisati ob ovoj zadnjoj verziji, jer je u istinu bez svakoga temelja, ali, kada me g. doktor povlači za jezik, moram ukratko stvar raščiniti. a) I Nikola Istvânffy, i glasovitiji Wadding nemajući nikakovih dokumenata, zabilježili su o tijelu Kapistranovom ono, što su čuli od kasnije nadošlih bosanskih franjevaca, t. j. zabilježili su samo jednu famu, koja se je njima činila najvjerojatnijom. A da su istodobno po stojale i druge fame, možemo i dokazati. Kronika iločka govori o nekoj Justini, koja je kao djevojka oko god. 1650. vidjela jedno tijelo kod šizmatika u Sapcu, za koje se držalo, da je Kapistranovo. Salvatori janski pako franjevci idu oko god. 1628. u Carigrad, da ondje iznude prenos ovoga tijela iz turskoga carstva. Ovo dokazuje, da sve tri su verzije adekvatne, da su dakle, što se tiče starine, jednako vrijedne. b) Što se bistrička verzija kosi sa szološkom, baš to daje istoj više vjerodostojnosti, buduć da je najstarija — po dr. K. — verzija, kako rekosmo, bez svakoga temelja. Nije naime moguće vjerovati, da bi redovnici odnijeli svečevo tijelo ispred Turaka u Szološ samo zato, što je tamo stanovao provincijal, a da ne bi mislili na to, da je taj gradić ležao u onoj zoni, gdje se je neprestano rat vodio izmedju Zapolje i Turaka. A ako su ga i morali, ne znam s kojih razloga, onamo do nijeti, tražili bi jamačno koji čvršći gradić od Szološa, koji je baš po Istvânffyjevom opisu bio učvršćen ••— pleterom. 3. Vjerojatnost bistričke verzije pobija dr. K. i time, što se ona kosi s izjavom jednoga biskupa u Rimniku, koji je bistričke kosti pro glasio kostima Grgura Dekapoleos. Ako ova izjava vrijedi, to onda mora još više vrijediti izjava dvojice biskupa, koji su sa Subotinom razgovarali, a koji su svojim detaljima utvrdili vjeru i monaha bistri čkih i okolnoga naroda, da su bistričko tijelo Turci bježeć iz Ugarske uzeli, prodali, i da je to tijelo redovnika, franjevca. Sve se ovo može ticati samo sv. Kapistrana, jer je jedino njegovo tijelo u to doba iz ovih naših strana nestalo.
