VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 304
Još nešto o relikvijama sv. Ivana Kapistrana.*) i. M. Barbaric žali, što mi u moćima, koje se čuvaju u samostanu bistričkom, nijesmo našli tijelo sv. Ivana Kapistrana. Mi još više žalimo ! • Barbaric drži za pogrješku, što smo išli ispitivati moći mi Ma džari, koji smo imali krasnu i nepropustljivu priliku. To neka ne prigovara nama, nego svojoj vrhovnoj franjevačkoj upravi i generalnom kapitulu, koji je odredio, ako se dobro sjećam 1898., da se sveza samostana, koji se nalaze u području Dunava i Tise, prozovu provincijom sv. Ivana Kapistrana. Da se pako ovdje stanujući magjarski franjevci mogu interesovati za svoga zaštitnika i za nje gove sv. moći, to im nitko pametan ne može poreći. Tko zna, koliko se je zloporaba već dogodilo u pitanju svetačkih moći, i tko zna, kako apostolska stolica strogo zahtijeva u pitanju sv. moći potpuni dokaz, taj se ne će čuditi našemu postupku. Sam Barbaric priznaje u pitanju kamo su dospjele (1526.) moći sv. Ivana Kapistrana, da su tri verzije o tomu. Jedna je, da su te moći otpremili u franjevački samostan u Nagy Szolös, a druga je, da se nalaze u kojem grčkoistočnom samostanu u Srijemu, treća, da je vlaški ban Barbul kupio od Turaka te moći i sm jestio ih u bistričkom manastiru, koji je on i sagradio. Prvu je verziju zabilježio oko 1600., ali svakako prije 1608. Nikola Istvânlïy, vrlo zaslužni madžarski hi storičar i posjednik u Slavoniji. Drugu verziju uzima Barbarie iz Smi čiklasova djela, a da ne navodi doba zabilježbe. Ta je verzija mogla nastati oko 1700. Treću je verziju zabilježio Blaž Kleiner ili po drugima Andrija VVipfler, redovnik bugarske provincije po kazivanju Otona Schmeitczer i Franje Subotina (1764.) u rukopisu „Archivum Tripartitum inelytae Provinciae Bulgariae", koji se čuva sada u konventu Franjevaca u Budimu. *) Vidi „Vjesnik" sv. 1—2. od tek. godine.
