VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 283
283. cije i drugim banom Bosne. Pored Dubrovčana te bosanskih i srpskih vladara tražili su takodjer gorički grofovi naklonjenost mogućnoga bana Pavla I. 4 ) Tomu je dokaz ženidbena pogodba, koju je dne 11. avgusta 1300. u dalmatinskom Solinu sklopio gorički grof Henrik [IL], s privolom svoga oca Alberta [II.] i svoga brata Alberta [III.], i to po svojim zastupnicima Pankraciju iz Vipave [Pancratius de Vipico] i Ulriku, sinu Hugona iz Devina [Volricus Alius Hu gonis de Deuonio], s hrvatskim banom Pavlom [I.], njegovim bratom Jurjem i sinom Mladenom |II.j Glavna točka pogodbe glasi: Bude li koji od spome nutih triju članova iz plemena Subić imao u budućih šest godina zakonitu kćer, mora da je dade za ženu grofu Majnhardu, sinu goričkoga grofa Henrika I II.J. Bude li pako Henrik [II.j imao zakonitu kćer, mora je dati za ženu jed nomu sinu bana Pavla [I.], kneza Jurja ili bana Mladena [II.J. Sklapanju te ženid bene pogodbe, koju su sva tri Subića prisegom obećali vršiti, bili su medju drugima prisutni kao svjedoci: krbavski biskup Miroslav, ninski župan Vučeta, bribirski plemići Juraj, Marko i Grgur, počiteljski kaštelan Obrad i Radoslav, protonotar bana Pavla [I.]. 5 ) Do same ženidbe medju bribirskim knezovima i goričkim grofovima nije valjda došlo; o tom bar nema izvora. Gorički grofovi i grofovi Babonići. Gorica je kao ime za naselje u jugoslavenskoj zemlji veoma rašireno. I mnogi se rodovi nazivlju tim imenom. Medju njima su najpoznatiji gorički grofovi. Njihov se rod od početka 12. vijeka dalje zove po mjestu, ,,que Scla vorum lingua vocatur Goriza". 0 ) Drugi rod s prezimenom „iz Gorice", koji doduše nije toliko poznat pod tim imenom, a ipak se u svom prvom početku zove „de Gorichia", u srednjem je vijeku poznatiji pod imenom grofova iz Vodice, grofova Babonića, a od polovine 14. vijeka pa do svojega zadnjega člana, koji je umro god. 1897. pod imenom grofova Blagajskih.' 1 ) Zemljopisni položaj prvotne domovine te druge „goričke" obitelji medju Kranjskom i Bo snom s jedne strane, rijekom Savom i gorom Gvozdom s druge strane 8 ) neho tice je vabio k tijesnim odnošajima sa susjedima na jugu i sjeveru, na istoku i zapadu. Nas ponajviše zanimaju odnošaji prema zapadu i sjeverozapadu, smjerom prema slovenskoj zemiji, naročito s rodom goričkih grofova. Do do dira u tom smjeru imalo je doći već s razloga teritorijalne konfiguracije, jer znamo, da su ti hrvatski grofovi imali posjeda u jugoistočnom dijelu današnje 4 ) Vj. Klaić, Povjest Hrvata, II/ l5 4, 23. 5 ) Smičiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, 7, 394, br. 349. 6 ) Monumenta Germaniae historica, Diplomata, 2, 385, br. 402. 7 ) Monografiju o povijesti ovoga roda napisao je L. pl. Thalloczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, Jahrbuch der k. k. heraldischen Gesellschaft „Adler", Neue Folge, IV, 1894. (i posebe Wien 1898.); u madžarskom jeziku kao uvod k L. pl. Thalloczy i G. Barabâs, Codex diplomaticus comitum de Blaga)\ Budapest 1897. (Monumenta Hun gariae historica, Dipl., 28.) 8 ) U nekoj listini napuljskoga kralja Karla iz god. 1300. označene su u velikim potezima medje zemalja Babonića: „a Theotonia videlicet usque in Bosznam, et a fluuio' Zaua usque ad montem Gazd" (Smičiklas, Cod. dipl., 7, 349).