VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 284

284 Kranjske,

9

) koji je tada bio u crkvenom pogledu prijeporan medju oglejskom patrijaršijom i zagrebačkom biskupijom. U vrijeme hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. [1058.—1073.] je kraj oko Metlike pripadao politički Hrvatskoj, a zagrebačka biskupija je već za osnutka svoga god. 1091. imala vlast nad velikim dijelom jugoistočne Dolenjske.

10

) Ipak je utjecaj zapada bio u tom kraju jači nego utjecaj istoka. Slovenske zemlje, koje su spadale pod rimsku državu, pritegnule su u svoju interesnu sferu kraj do Kupe i do Gorjanaca te ga politički pridružiše svome zaledju. Počela je infiltracija njemačke i po

nijemčene gospode, koji su ondje sebi sagradili gradove i po njima se nazvali. Jedan izmedju njih stanovao je u Mehovu, zvao se Hartvik, a živio je oko go

dine 1162.

11

) U niz njegovih bližnjih nasljednika spadao bi onaj Albert iz Me

hova. koji se spominje u patvorenoj listini ugarskoga kralja Mirka od godine 1200.

12

) Medju ostalim je u njoj slijedeće : u vrijeme hrvatskougarskoga kralja Bele III. [1173.—1196.] stanovao je blizu vojvodine Slavonije njemački plemić po imenu Albert iz Mehova i napadao i uznemirivao medjašnje slavonske kra

jeve. Već je kralj Bela III. htio da pošalje na nj svoga sina Mirka, kad do

djoše k njemu poslanici Stjepana, Nikolina sina. Taj je Stjepan bio, priča se nadalje u listini, rimskoga porijetla, njegovi su predji bili grofovi Ursini i iz roda rimskih senatora. Budući, da su u njegovu rodu bili nastali sporovi, Stjepan je ostavio Rim i krenuo na put goričkomu grofu Hermanu u Korušku, koji mu je dao za ženu svoju kćer. Kad je začuo o prilikama na slavonskoj medji, zamolio je ugarskoga kralja, neka mu dopusti da vojuje s Albertom iz Mehova. Postigavši tu dozvolu diže se Stjepan na Alberta i pobijedi ga. Kralj Bela ga je za to nagradio davši mu svoj vlastiti grb i pokrajinu Vodicu. Iz toga kratkoga izvatka je jasno, da je listina od god. 1200. u takovu obliku morala biti patvorena. Njezin tekst sačuvao nam se kao transumpt u nekoj listini kralja Maksimilijana II., izdanoj u Beču dne 7. novembra 1571., a bio je sastavljen takodjer tekar u 16. vijeku.

18

) Ipak je sastavljač — kako je Thalloczy dokazao na način veoma uvjerljiv, — radio po listini kralja Mirka, koja sadržaje po prilici slijedeće: Stjepan iz Gorice napao je njemačkoga ple

mića Alberta iz Mehova, koji je uznemirivao medjašnje slavonske krajeve, po

bijedio ga i zato dobio od kralja zemlju Vodicu.

u

) Ostali sadržaj listine bijaše patvoren u genealogijske svrhe s očitom na

kanom, proslaviti rod Blagajskih grofova i potražiti mu predje rimskoga imena. Sada nastaje pitanje, jesu li odnošaji i rodbinske veze Stjepanove sa go

ričkim grofovima takodjer posve izmišljene. U prvi mah bismo rekli, da su iz

mišljene, jer je ime goričkoga grofa Hermana nemoguće: niti jedan od gospode 9

) Listine kod Schumija, Archiv für Heimatkunde, 1, 47, 62, i u Codex dipl. co

mitum de Blagay, CLXXXIV—

CLXXXV. 10

) F. pl. Šišić, Geschichte der Kroaten (Zagreb 1917), 1, 259, 349; Rački u Radu jugoslavenske akademije, 56, 130—136; Fr. Schumi, Archiv für Heimatkunde, 1, 49; Thalloczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, 5—16. n

) Jaksch, Monumenta historica ducatus Carinthiae, 3, 392. 12

) Thalloczy — Barabâs, Codex diplomaticus comitum de Blagav, 1—4; Smi

čiklas, Codex diplomaticus, 2, 359, br. 332. 13

) Thalloczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay, 4. u

) Thalloczy, o. c

v 15.