VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 164
164 ondje provesti inkviziciju sa vikarom inkvizicije za čitavu Istru fra Lu dovikom Beilonom iz Bologne. U to ime izdao je biskup proglas na gradjanstvo dne 5. II. god. 1584. na talijanskom i hrvatskom jeziku (italico et vulgari sermone), koji se je proglas imao u crkvi sv. Blaža u nedelju kod mise svečano pročitati i pribiti na crkvena vrata. U tom proglasu pozivlju se svi oni, koji znadu za kojeg heretika, da dodju za tri dana pred povjerenstvo pod prijetnjom ekskomunikacije i ostalih kazra po kanonskom pravu. Mnogo svjedoka se je prijavilo, koji su ili dragovoljno, a nekoji i pozvani pripovjedali pred inkvizicijom sve potanko što su znali i sumnjali o hereticima. Odmah bude prijavljeno, da i u gradiću Fazani imade heretika. Tako se spominju heretičke obitelji: Bohčić, Mikulin, Branković, pak osobito Cinea, koja obitelj je bila vrlo raširena po Istri. Za nekog Bar tola Cineu spominje se, da je bio na dvoru Franje Barba, vlastelina u Waxensteinu (Coslauski; od Kozljaka). Berto Cineo iz Tinjana bio je već prijašnje godine (1583.) osudjen, jer da se već sedam godina sa staje s mnogima, koje proučava o krivoj vjeri prema knjigama od Lu •tera i Vergerija, koje je dobivao iz Njemačke. Isti Berto bude osudjen na vječni zatvor, nadalje da imade svakog petka postiti, a jednu čitavu godinu moliti krunicu, da se imade ispovijediti i pričestiti kod pouz danog svećenika četiri puta na godinu, i to na Uskrs, na Duhove, na Blagovjest i na Božić, a jednu godinu imade na koljenima svakog petka moliti litanije pred kojom slikom, a svakog jutra imade izmoliti redom sedam puta Oče naš i Zdravu Mariju za mrtve. Ova osuda pročitala se je glasno uz odricanje Cinee u crkvi u Tinjanu na jedan svetak, gdje je bilo sakupljeno mnogo naroda. Kad se je osuda čitala, stajao je osudjenik u pokorničkom odijelu sa svije ćom u ruci, da to one osobe vide, koje su se prije zgražale nad nje govim krivovjerjem, kako se je on sada opet pokorno obratio u krilo katoličke crkve. Ujedno je morao krivovjernik zamoliti čitavi sakupljeni narod za oproštenje, dočim si je sud pridržao pravo ovu osudu promi jeniti, povećati i smanjiti, i to čitavu ili samo djelomično. Ta osuda bude i ponovo god. 1584. objavljena. 10 ) Primjerak takove abjuracije sačuvao nam se je od nekog Ivana Pavlova krznara iz Vodnjana (Giovanni de Paulis da Dignano), te glasi: „Ja Ivan Pavlov izjavljujem pred legatom i inkvizitorom i patrijarkom i pred sv. evangjeljem, kojeg sam se sada eto dotaknuo, na svoja usta, da vjerujem u svom srcu sve što sveta vjera katolička nalaže i uči vjerovati, te se ovime odričem i opozivljem svako krivovjerje, pa bilo kakovo mu drago. Vjerujem u svetu hostiju, u papu, da postoji čisti lište, da treba sazivati svece, da je sv. misa od Boga, i da su svi krš '") >\tti e tncmurie, XVIII. p. 07,
