VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 72
72 je gradova toliki broj, da su ih mogla podići samo plemena. Zato je i križevački grad najvjerojatnije podiglo samo pleme. Premda je. grad po svome principu plemenska uredba, ipak je već vrlo rano izgubio čisto značenje plemenske uredbe, te se počeo smatrati i ustanovom državnom Tvrdi su gradovi bili od jednake važnosti i po pleme i po državu, osobito u doba opće pogibli. Nije isključeno ni to, da je država sama podigla nekoje gradove, dakako na plemenskom zemljištu uz sudjelovanje plemena. Poznato je, da je vojvoda Ljutovid u doba bojeva s Francima dizao po zemlji gradove i branike, kamo se zaklanjao narod pred premoćnim neprijateljima. Potrebne zidare i tesare slao mu je patrijarka gradski, njegov saveznik. 164 Djelovanje se Ljutovidovo imade bez sumnje tako shvatiti, da. je u prvom redu već postojeće gradove utvrdjivao, ali kako bilo, sigurno je, da njegov rad u tome pogledu nije ostao bez posljedica i na samo vlasništvo gradova. Kako je bilo za vojvode Ljutovida, tako je bilo i kasnije. Država, koja je grad u doba pogibli utvrdjivala i branila, nastojala je poradi opće koristi, da svoju vlast zadrži i u miru Preokret, što je nastao u vlasništvu grada, morao je djelovati na položaj dvorskoga župana, na vlasništvo zajedničkih plemenskih zemalja, a i na samoga plemenskoga župana, kao i na cijeli odnošaj plemena prema državi. Dvorski župan, koji se brinuo za uzdržavanje grada, i gradske dohotke, postao je organom državne vlasti. Izvor gradskih dohodaka „gradske zemlje" ostale su i nadalje u njegovoj upravi, ali je to sada značilo, da su se izmakle upravi plemena. Pleme opet samo sa svojim županom, koje je sebi samostalno prije nametnulo različite dužnosti prema gradu, po tim dužnostima postalo je u gdječemu ovisno o državi, što je bio početak njegove dalnje ovisnosti. Državnoj vlasti nad križevačkim gradom i nad cijelim križevačkim t plemenom priredjivala je teren crkva sv. Križa. Značajno je, kako je crkva kod plemenskih organizacija uredila u početku svoju organizaciju prema njihovoj. Plemenska je župa postala župom u crkvenom smislu, postala je jedinicom crkvene organizacije. Tu je crkva udarila valjda još na poganski temelj : bogo služnu funkciju plemenskoga župana preuzeo je svećenik crkve kao novi župan ili župnik. Što nas uči ime crkvene upravne jedinice „župe" uopće, uči nas s druge strane ime križevačke svjetovne župe napose. Župi opet križevačkoj dala je ime crkva sv. Križa. Crkva se sv. Križa spominje u popisu Ivana Arhidjakona Goričkoga godine 1334., a razumijevat će se i pod crkvom sv. Križa „de Kyris," što se navodi u ispravi biskupa Stjepana godine 1232., kojom 104 Klaić Vjekoslav: Povjest Hrvata. I. 1899. str. 44.
