VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 1 - 73

osniva kaptol čazmanski.

165 Naziv se „Kyris", „Kiris" i „Kris" u to doba upotrebljava samo za križevački grad. S ovime, što je rečeno o plemenskoj župi kao temelju crkvene župe, potpuno se slaže tradicija, što se sačuvala o postanku župa u znamenitoj staroj plemenskoj župi podgorskoj, a vezana je na postanak proštenja po mladim nedjeljama u Pribiću i postanak župe u Krašićima. Narod u Krašićima pripovijeda, da nekada nije bilo crkve od Mahićna do Okića, nego jedino u Pribićima. Ovamo je po mladim nedjeljama (i to samo po mladim nedjeljama) išao k misi sav narod od Mahićna do Okića (teritorija staroga Podgorja), a misu je služio okićki kapelan. To da je početak proštenja, što se u Pribićima drži po svim mladim nedjeljama još i danas. Poslije crkve pribićke nastala je crkva u Mahićnu i ostale crkve onoga kraja, a Krašićani su svoju crkvu sagradili istom onda, kad su ih Pribićani počeli zametavati. To im nije bilo teško, jer su imali sami svoje općinske kmetove, pa su i župniku za uzdržavanje dali dva obćinska kmeta. Tradicija zaslužuje vjeru, jer dobro pogadja medje staroga podgorskoga područja ; daje prvenstvo Pribićima, koje su oni faktično imali ; spominje općinske kmetove, koje su Krašići kao plemeniti ljudi takodjer mogli imati. Makar se tako crkvena uprava najtješnje priljubila uz političku organizaciju plemenitih ljudi, ona je ipak bila stran elemenat u njihovim uredbama. U svim je prilikama bila u prvome redu zastupnica univerzalne katoličke crkve, stvoriteljice i prve zaštitnice sredovječne države. Jednako je bilo i kod plemenitih Križevčana. To se naskoro pokazalo u dalnjemu razvoju crkvene uprave. Crkva se dakako nije htjela zauvijek vezati na cijelo pleme, pa su tako nastale nove crkve i nove župe u prvotno jednoj plemenskoj i crkvenoj župi. Tu je crkva gradila najprije na rodovima plemena. Pojedinim rodovima imadu zahvaliti svoj opstanak crkve u sv. Ivanu Žabnu, Cirkveni, Hagnju, Dubovcu, Ravnu, Orehovcu, a možda i u Gornjoj Rijeci, Crkve na križevačkim gradskim zemljištima nastale su zaonda, kad su posjedi bili u rukama vojvoda. U to su doba nastale crkve bi. djevice Marije u Gostoviću i crkva sv. Lovre na istome posjedu, po kojoj je cijeli kraj dobio ime Lovrečina. Rakovačka je crkva sv. Jurja morala biti starija, jer je Rakovac bio grad. Tako je crkva u toku daljnjega razvoja svoje uprave ostavila plemenski princip i sama ga počela rušiti. U tome je poslu našla naravnoga druga i saveznika u državnoj vlasti. Stanje, što se u uredbama plemenitih Križevčana pokazuje u prvoj polovini trinaestoga vijeka, znači onu sredinu, na kojoj su se država i pleme konačno sastali, te.na kojoj bi se obje strane bile mogle na "5 Starine IV. p. 220. 1334. Cod. III. No 324. p. 374. 1232.