VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 71
htjeli urediti nesredjene prilike, koje su nastale poradi tatarskih zuluma. 161 Ne može se znati, je li sastanak imao karakter sabora, ali on pokazuje, da je već tada moglo biti i sabora. Ako sada bacimo pogled na sveukupno ustrojstvo plemenitih Križevčana, zadivljuje nas jedinstvo i sklad, kojim je ono izvedeno, kao i savršenost, kojom odgovara svim aspiracijama jednoga gospodujućega plemena, koje u isto vrijeme pretstavlja jednu vojničku kastu, ali ujedno odaje dubok smisao za uredjeni posjedovni život. To je bila divna tvorevina plemenitih Križevčana, u svom principu tako jednostavna, a u svojoj izvedbi toliko komplicirana, njihova krizevačka župa. 162 Ona je plod bogatoga tvornoga duha plemenitih Križevčana, ili bolje rekući hrvatskoga naroda, jer župa imade svuda, kuda je bilo i njega. Ali kako župa pokazuje vršak, do kojega je jedno vojničko gospodujuće pleme u svome razvitku moglo doći, ona je u isto vrijeme samo nesavršen oblik u društvenom razvoju baš zato, jer ju je stvorilo pleme. Ona mora sa svim svojim lijepim oblicima propasti, da dade mjesta drugom obliku društvenoga razvoja, koji se ne osniva više na plemenu nego na milosti kraljevoj. Preuski temelj društveni, plemensko jedinstvo, time je porušeno, a milost kraljeva postaje glavnim faktorom, dok novi vijek i nje ne prezre. 163 Promjene u uredbama plemenitih Križevčana, što su tijekom vremena nastale, posljedica su one borbe, što je naravnom nuždom morala nastati izmedju plemena i države, čim se ova počela bolje organizovati. Država kao viša i kulturnija mqć potiskivala je sve više i više samostalnost plemena i absorbirala ga u svoj organizam. Stanje plemenitih Križevčana pokazuje vrlo dobro, kako je pleme baš u onim uredbama gdje je najviše dolazilo u doticaj s državnom vlasti, moralo pred njom uzmaknuti. Ishodištem promjena, što su zadesile plemensko uredjenje križevačko, ima se u prvom redu smatrati križevački grad. Institucija se tvrdih gradova potpuno slaže sa značajem stalno naseljenoga vojničkoga plemena. Tvrdi branik imao je da čuva ono, što je pleme osvojilo. Koliko je poznato, nalazio se takav branik u svakom hrvatskom plemenu u isto vrijeme kao znak vojničkoga duha hrvatskih plemena i njihove miroljubivosti, te kao svjedok one kulture, kojom su se visoko dizala nad jednostavne osvajalačke skitnice. Tih 161 Cod. IV. No 153. p. 170. 1242. 162 Sve su se hrvatske plemenske zajednice zvale župe, makar se nije taj hrvatski naziv uščuvao. Vidi : Klaić : Slavonija od X. do XIII. stoljeća. Zagreb, 1882. str. 49. Cod. IV. No 513. p. 594. 1255 163 Nije pak isključeno ni to, da će budući vijekovi istu zajednicu posjeda u primjerenoj formi stvoriti uopće za čovjeka, što je pleme stvorilo za sebe, a zakon razvoja porušio. „Vrijeme gradi, vrijeme razgradjuje", da opet sagradi u drugome obliku.
