VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)

Strana - SVESKA 1 - 64

64 grad. Nakon što je to i dokazano, valja riješiti pitanje, jesu li on svoju vlast imali od sebe ili su je dobili od drugoga Kako se god to pitanje riješilo, treba napokon naći izvor ovome svakako posebnome posjedovnome sistemu. Prvotni su posjedi plemenitih Križevčana svi bez iznimke baštinski. Kad su Jakši, Junku, Jurju i Vratini bile oduzete zemlje, koje su sebi htjeli prisvojiti, traže oni potvrdu za „zemlju neku baštinsku po imenu Dubovac" i „zemlju neku po imenu Raven naime baštinsku".

132 Kad je rod Grobićev prodavao svoje zemlje u Ravnu i Dubovcu, prodavao je zemlje, koje su posjedovali „pravom baštinskim" — titulo hereditario.

133 Jakša sa svojim rodjacima traži Mali Kalnik, „jer je zemlja manji Kalnik zvana njihova baštinska".

134 Farkaš prodaje Junku „svu zemlju dijela svoga baštinskoga u Žabnici".

135 Baštinski posjedi jesu one zemlje, koje su plemeniti ljudi dobili dijeljenjem. Baštinska je zemlja „ab avunculis et atavis, ac ab antecessoribus suis eis devoluta" — zapala ih od njihovih stričeva i pradjedova i od prešasnika.

136 Ove su riječi izvorna definicija baštinskih zemalja od samih plemenitih ljudi. Kako se pak imadu shvatiti, svjedoči činjenica, da nikada i nigdje kraj svih zgoda, što ih pružaju isprave, koje su radile o različitim posjedovnim odnošajima, nema spomena, da bi tko ove zemlje, što ih je pleme baštinski posjedovalo, plemenu darovao. Baštinske su dakle zemlje od iskona, t. j. od utemeljenja države, zemlje plemenitih ljudi. Što se tiče vlasti nad zemljama grada, valja uočiti dvije činjenice, koje se jasno očituju kod njih u trinaestome vijeku: kraljevi su gradske zemlje mogli od grada izuzeti i dati na uživanje, kome im je bila volja, plemeniti se opet ljudi smatraju čuvarima i zaštitnicima gradskih zemalja. Te dvije činjenice treba razjasniti. Izuzeta zemlja nije bila potpuno vlasništvo osobe, kojoj je bila dana. Ona je bila zemlja od grada samo izuzeta (terra exempta). Zato se ne veli, da je njezini uživači posjeduju, već oni na njoj „sjede". Kako je drugome darovana gradska zemlja, dok je netko uživa, „zemlja grada izuzeta", tako je onda, kad je prestane uživati, ..zemlja grada prazna" (terra vacua castri).

137 Ne postaje li osoba, kojoj se daruje 132 Cod. IV. No 67. i 68. p, 71.—72. 1238. 133 Cod. VI. No 243. p. 289. 1279. 134 Cod. IV. No 308 p. 343. 1248. 135 Cod. IV. No 502- p. 578. 1254 ' 13c Cod. V. No 624. p. 109. 1258. 137 Cod. V. No 827. p. 336. 1265. Župan je križevački Kračin molio od kralja Bele, da mu da neku zemlju na Koruškoj, „nad kojom su sjedili Povša i Vuče, naime prazne zemlje grada Kamnika (Kalnika)". Nije bez interesa ni činjenica, da su vojvode i kraljevi i za sebe zemlje izuzimali, te vodili o njima račun kao o zemljama od grada oduzetim. Vidi: Cod. IV. No 201. p. 224. 1244.