VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 349

349 providuri svoja sjela. Od toga vremena počinje potalijančivanje grada Krka, koje je sve više preotimalo mah, dok ne postade koncem 18. vijeka od nekadanjega hrvat

skoga mjesta današnji talijanski gradić Krk. Da je bio jednom grad Krk posve hrvatsko mjesto, dokazom nam je i činjenica, što su izmedju god. 1290. i 1297. Franjevci trećega reda, koji su bili uvijek poznati kao najgorljiviji pristalice slavenskoga bogo

služja i najrevniji hrvatski glagolski pisci, osnovali u gradu Krku svoj samostan, a znamo, da jc u ono vrijeme bio svećenstvu preći vjerski uzgoj naroda no kakova narodnosna propaganda, pa nema sumnje, da se ne bi Franjevci trećega reda nastanili u gradu Krku, kada ne bi to posve hrvatsko mjesto bilo. 2. Iz grada Krka sačuvale su nam se ove hrvatske glagolicom napisane u gradu Krku isprave ili listine : a) Isprava od 29. listopada 1453., kojom knez Ivan Frankopan prodaje Omišlja nima jedno pasište i travnik. Glagolski prijepis ove isprave čuva se u župnom arhivu u Omišlju; tiskan je u Vjesniku hrv. arheol. društva god. 1884. na str. 25. i u Surmi

novim „Acta croatiea" na str. 200. b) Isprava od 14. travnja 1466., kojom Mikula, krčki biskup, potvrdjuje fratrima crkve sv. Spasa, crkvu sv. Kuzme i Damjana, koju im je knez Ivan Frankopan sagradio i obilno nadario i kojom ih oslobadja nekih tereta. Original ove isprave nalazi se u Kukuljevićevoj zbirci; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 99.—101. i u Surminovim na str. 249.—252. c) Isprava od mjeseca kolovoza 1468., kojom knez Ivan Frankopan zabranjuje vlasima oko Omišlja, da prelaze dalje od svojih medja. Glagolski prijepis ove isprave iz 18. vijeka nalazi se u Kukuljevićevoj zbirci; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 103. i u Surminovim na str. 254. i 255. d) Isprava od 12. kolovoza 1470., kojom knez Ivan Frankopan daruje neke zemlje Jurmanu iz Vrbnika. Original ove isprave bio je u župnika Mate Volariča u Cresu; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 105. i 106. i u Surminovim na str. 258. i 259. e) Isprava od 8. rujna 1490., kojom se opisuje trsje fratara sv. Nikole na Grozdu, za koje se plaća biskupu krčkomu osmo. Glagolski original ove isprave nalazi se u Kukuljevićevoj zbirci; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 140. i u Surminovim na str. 342. i 343. f) Ispravu od 28. lipnja 1545., kojom Krštofor Tolović, kanonik rapski i vikar krčki obznanjuje, da će držati vizitu. Prijepis glagolski nalazi se u Kukuljevićevoj zbirci; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 245. i 246. g) Isprava od 13. rujna 1545., kojom Krštofor Tolović, vikar krčki zapovijeda, da se žakni prije redjenja imaju njemu predstaviti. Original ove isprave nalazi se u Kukuljevićevoj zbirci ; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 246. i 247. h) Isprava od 19. rujna 1545., kojom Krštofor Tolović, krčki vikar, nalaže vrbničkome plovanu, da pozove popa Jurja Antončića na isplatu duga. Original nalazi se u Kukuljevićevoj zbirci; tiskana je u Kukuljevičevim „Acta croatiea" na str. 247. 3. Poznati su mi i neki notari i kanciliri iz grada Krka, koji su svoje notarske knjige vodili u hrvatskom jeziku i iste pisali glagolskim pismenima, kao notari pop Janko Plcnicič oko god. 1490.., Bon Martinić oko god. 1647. i Jerolim Lijič oko god. 1771. te kanciliri Zan Jakov, oko god. 1482. i pop Frančisko Brajca oko god

1545. košto i žakan Gržan oko god. 1545. 4. U gradu Krku predavalo sc je u hrvatskom jeziku žaknima, košto nam jasno kaže jedna bilješka u bilježnici žakna Barića Mandića, koja se čuva u arhivu Jugosl. akademije pod signaturom I. a 34. na listu 226. b. Ova bilješka glasi: „1715. činih