VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 270

270 jadranskoga mora i Kupe i u svojim književnim i pisanim hrvatskim spomenicima. Kada se je počela njegovati koncem 15. vijeka umjetna hrv. knjiga u Dalmaciji na latinskom pismu i talijanskim pravopisom, pri

hvatili su neki pjesnici i književnici dalmatinski, kao Marko Marulić, Hanibal Lučić i Petar Hektorović uz neke dosta neznatne modifikacije književno narječje, što je živjelo preko sto godina u hrv. glagolskoj knjizi. Dapače Marko Marulić izrično veli u posveti svoga glavnoga djela Judite, da ju je u verse sveo „po običaju naših začinjavac i jošće po zakonu onih starih poet, kim ni zadovoljno počitati, kako im je dilo prošlo što od prilike znači, da je svoju Juditu izradio po običaju naših začinjavalac ili pjesnika glagolaša, povadjajući se za njima u jeziku i načinu prikazivanja, ali držeći se kao prvi naučenjak svoga vremena i zakona ili pravila starih pjesnika (latinskih i grčkih). Nu to nije dugo potrajalo. Već prvi dubrovački pjesnici Siško Menčetić i Dore Držić, savremenici Marulićevi, uvadjaju u svoje pjesme novi dubro

vački dijalekat, koji se već dosta razlikuje od prvotnoga hrvatskoga knjiženoga jezika. Ta razlika postaje u Dalmaciji što dalje, sve to veća. Medjutim književnoga jedinstva počinje nestajati i medju glagola

šima već pod kraj 16. vijeka, i to najviše s razloga, što se je počelo uvadjati latinsko pismo i u onim krajevima, gdje je bilo glagolsko pismo do toga vremena upravo jedino hrvatsko pismo kao u Hrvatskoj, t. j. u nekadanjoj kolijevci hrv. umjetne knjige. Sa novim pismom počinju se pomalo uvadjati u knjigu novi dijalekti (kajkavski). Stoga opažamo u glagolskim spomenicima 17. i 18. vijeka, da se rijetki još drže prvotnoga svoga književnoga jezika, većina ih je napisana, osobito ako nijesu prijepisi iz starijih originala, u lokalnim dijalektima. U njima već jasno razabiremo lokalne dijalekte istarske, otoka Krka i dalmatinske. Najljepši je za ovu moju tvrdnju primjer ogromno djelo ili enciklopedija znanja, koje je bilo potrebito svakomu popu glagolašu, što se čuva u arhivu Jugoslav. akademije pod signa

turom I. d. 40. Ovo je djelo napisano bašćanskim narječjem po svoj prilici u gradu Krku, te je služilo komu od predavača kao pomoćna knjiga ili si ju je koji žakan prema predavanjima svojih profesora napisao. Djelo je napisano u 17. vijeku. Potanje o njem govorim u svojoj knjizi na str. 166.—172. Ovomu momu razlaganju o prvom hrvatskom književnom jeziku znadem, da će mnogi protivnici prigovoriti ovo : 1. Kako ja tražim prvomu hrvatskomu književnomu jeziku mjesto u onom dijelu hrv. naroda, koji žive medju jadranskim morem, Kupom, mjestimice Savom, Unom i Sanom, kada znademo, da baš u tom