VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 271
271 dijelu hrv. naroda imade danas najviše raznih dijalekata. Taj je prigovor samo prividan i vrijedio bi samo onda, kada bi ti raznovrsni dijalekti, koji danas u tom dijelu hrv. naroda postoje, postojali bili i u 14. i 15. vijeku. Nu baš spomenici nam jasno pokazuju, da je bio u 14. i 15. vijeku u cijelom tom dijelu hrv. naroda samo jedan jedinstveni dija lekat. Današnje dijalekte stvorile su prilike od 16.—18. vijeka u tom. dijelu hrv. naroda. Ti raznovrsni današnji dijalekti u tom dijelu hrv. naroda vrlo su dobar putokaz i hrvatskomu historičaru, kada govori o promjenama pučanstva hrv. naroda. Poznato je, da je mnogo stradao ovaj dio hrv. naroda od čestih i ponovnih provala turskih. Cijela su se sela iselila. Puste su zemlje naseljivali hrvatski generali (karlovački) novim stanovništvom, većinom iz Bosne, koji su bili grčkoistočne vjere. Neki su se doseljenici pokatoličili i primili narječje starosjedilaca kao u Prilišću, Vukovoj gorici, Bosancima, Bosiljevu i Rosopajniku, a drugi su zadržali grčkoistočnu vjeru i bosansko narječje (štokavsko), a treći su se doduše pokatoličili ali pridržali bosansko narječje kao u Mrkoplju, Sungeru i Liču. U drugim su mjestima prihvatili i staro sjedioci, gdje su bili opkoljeni sa bosanskim doseljenicima štokavsko narječje. Dok je ovakovim načinom otelo štokavsko narječje dosta zemljišta s jedne strane čakavskomu narječju u pomenutom dijelu hrv. naroda, potisnulo je s druge strane kajkavsko narječje starije čakavsko iz više mjesta kao iz cijeloga čabarskoga kotara iz Lokava, Delnica, Begova razdolja, Broda na Kupi, Brod Moravica i Ravne gore. Kajkavsko narječje prenijeli su u ova mjesta većinom starosjedioci, koji su prebjegli pred turskom silom preko Kupe u Kranjsku i ondje zamijenili svoje ča kavsko narječje kajkavskim, te ga donijeli na hrvatsko zemljište, kada su se nakon više godina povratili u svoju staru postojbinu. Budući da ti hrvatski prebjezi nijesu živjeli svi u istim mjestima u Kranjskoj, stoga i nijesu donijeli, kada su se vratili kući jedinstvenoga kajkav skoga narječja, već gotovo svako selo svoje posebno narječje. Danas pomalo opet tih narječja nestaje. Razlogom su tome opet današnje prilike, kao škole, jedan književni jezik, novine, novovjeke komunikacije i t. d., pa je stoga skrajnje vrijeme, da se ta narječja prouče, da ne ostane opet neopažena i nezabilježena jedna znamenita stranica povijesti i kulture hrv. naroda. 2. Kako mogu tražiti mjesto prvomu književnomu hrv. jeziku u gore označenom području, kada je općenito poznato, da se je najviše baš glagolskih spomenika u novije vrijeme našlo na otoku Krku, koji su otok proglasili već toliki učeni ljudi pravom kolijevkom glagolskih rukopisa i za nj ustvrdili, da je svojim glagolskim rukopisima naselio
