VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 232

232 Četvrti članak ukida ili bolje rekavši tumači članak 31. zlatne bule, kojemu su samo opaki buntovnici (per malevolos et seditiosos) dali smisao, da se smije s oružjem ustati na svog zakonitog kralja. Da reknemo koju o prvom članku i to najprije o prvoj od one dvije klauzule, pod kojima se Josip 1. zakleo na ustav, a onda o nekim točkama krunidbene povelje. Krunidbena zakletva Josipa I. u svemu je suglasna sa zakletvom Ferdinanda I.,

17 samo sadržaje klauzulu s obzirom na pravo otpora i još jednu na oko dosta nevinu klauzulu, koju ćemo sada ogledati. Josip se naime kune Bogom živim i presvetom Bogorodicom Djevom Marijom, da će sva prava, sve povlastice i sloboštine, stare dobre i priznate običaje držati (conservabimus) prout super eorum intellectu et usu Regio ac communi Statuum consensu diaetaliter conventum fuerit : kako se bude o njihovu smislu i porabi kraljevskim i zajedničkim staleža sporazumom na saboru uglavilo.

18 Tom veoma zamašnom klauzulom dobio je ugarski kralj čvrstu polugu, o koju će se uprijeti, da provede reformu u ovećim nekim državnim stvarima (iura maiesta

tis), kao što su uprava, financije, sudstvo, vojska i napose oporezovanje plemstva. Koje povlastice, sloboštine i t. d. smetaju potrebitoj reformi, o tima će se ustavnim putem nastojati nagoditi. Turba dokazuje, da se ova vrlo elastična formula (prout . . . conventum fuerit) odnosi i na sve stare zakone. Svakako takovo shvaćanje odgovara svrhi i kontekstu klauzule. Već je a priori jasno, da takova klauzula nije mogla bez poteškoća unići u krunidbenu zakletvu i povelju. Koncept krunidbenoga članka, koji je potekao od sabora, mukom mimoilazi želju Leopoldovu, premda su svi dobro za nju znali. Jednako šuti o klauzuli i prvi dio grava

mina (4. prosinca). Dekretom 6. prosinca odobri Leopold krunidbene članke i kraljevskom rezolucijom dade umetnuti klauzulu „prout . . . conventum fuerit". Taj umetak nije bio nikakva tajna ; tekst je zakletve bio saopćen većini velikaša, znali su za nju palatin, personal, žestoki inače opozicionalac grof Czobor i mnogi poslanici. Javnoga protesta nije bilo, ali je svakako činjenica, da je bilo mnogo nezadovoljstva radi toga, što se stvar nije pismenim putem izvršila, a poslije se sabor tužio i na to, što su mu promijenjeni tekst zakletve i inauguralni članci tako kasno priopćeni.

19 17 Decretum generale I, 340. 18 Kako Madžari tumače ovu klauzulu gl. Grundlagen I, 67. 68. u bilješkama 19 Stanovište kraljevo prema ovim prigovorima gl. u Grundlagen I, 57

2 i I, 61.