VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 230
230 čilo nasljedstvo Fridriku, dotično Maksimilijanu i njegovim muškim potomcima u izravnoj lozi. 10 Ugovor g. 1491. potvrdili su staleži ugarski 11 i napose hrvatski 12 na požunskom saboru na Pepelnicu 7. ožujka 1492. Turba drži, da je na burnom saboru učinjen kompromis, jer se u § 11. veoma jako na glašuje izborno pravo staleža. 13 Po tome, ako hoćemo pravo, jedva se moglo pozivati na ove ugovore, da se iz njih izvede muška Primo genitur a; još je ostalo barem to pravo, da se bira izmedju više Habsburgovaca. Sjajni uspjesi carskoga oružja bez sumnje su takodjer utjecali na tok raspravljanja. Kralj traži u svojoj poruci 31. listopada više, nego li je nudila saborska izjava 26. listopada, pače sad on stavlja pogodbe krunidbi: on doduše pristaje, da se Josip zakune na sloboštine, povla stice, prava i zakone po zakletvi Ferdinanda I., iz koje se ima izlu čiti sve, što je dvolično, štetno ili sasvim neizvedivo, pristaje i na to, da se izvjesnim putem i načinom osvojeni krajevi priklope „regno sibi charissimo" i upravljaju po istim zakonima, ali prije svega treba ispra viti § 31. dekreta Andrije II., izjaviti inauguralnim člankom baštinsko nasljedno pravo (ius haereditariae successionis) po primogenituri. Kako sadašnji rat ne da baviti se puno premnogim opravdanim tužbama na zlo, što je žitelje u povodu rata stiglo od nasilja i obijesti vojništva, neka se u roku od najviše 14 dana predadu samo najznatnije javne pritužbe (publica gravamina), prije svega pak inauguralni članci, dok će ostalo urediti u mirnije doba komisija ili sabor. Primogenitura, kako ju je Leopold shvaćao, nailazila je i nakon izjave 26. listopada na velike zapreke ; velik je dio staleža uporno zahtijevao, da se Josip kruni kao izabrani kralj, a istom njegovi po tomci kao nasljednji kraljevi. Neki su pak htjeli priznati primogenituru, ali samo za Josipovo muško koljeno ; izumre li ono, izabrat će se druga muška loza Leopoldova. Oba su zahtjeva a limine odbijena; Leopold je samo dopustio, da se ne metne u zakon primogenitura za muško potomstvo španjolskoga Habsburgovca Karla II. Da se obadvjema granama habsburškim sasvim nedvojbeno zajamči i osigura za budućnost nasljedstvo ugarske krune po primogenituri i to kao nešto, što slijedi iz starih ugovora i iz članka 5. (§ 5.) : 1547., zatim da se izvrši od dvora zasnovana reforma ustava, trebalo je da 10 Tekstove saopćio Firnhaber u „Archiv für österreichische Geschichtsquellen, 1849. II, 469 ss. 11 ib. str. 511 ss. 12 Faksimil, transkripciju i prijevod izdao prvi put Dr. Bojničić, Pravo nasljed stva kuće habsburške, Zagreb 1896. ; po njemu Klaić, Povjest Hrvata. Sv. II., 3. 13 Turba, Geschichte des Thronfolgerechtes s. 332. 333.
