VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 229

229 osniva na pravu krvi (ius sanguinis). Što će se novi kralj inaugurovati, to ne će biti nipošto pravi izbor, već samo proglašenje novoga kralja, čemu ne smeta ni trokratno pitanje palatinovo, da li hoće staleži, da se novi kralj kruni (ib. 23

2

). Sabor se požunski otvorio 26. listopada inicijativnom izjavom sa

borskom, za koju glasovaše i Hrvati: „Quaeri ab ablegatis regni Croa

tiae, quid de his sentiant? Qui pulchra reverentia adstantes

.. . affirmant haereditariam coronationem". U saborskoj izjavi spominju „praelati, barones, nobiles et regiae civitates", kako su njihovi predji zbog turske pogibli ugovorom baštin

skoga nasljedstva (pacto haereditariae successionis) pozvali na prijestolje vladare uzvišene kuće austrijske; držeći k tome na umu javnu sreću i mir premile domovine i zasluge carskoga oružja za oslobodjenje nje

zino izjavljuju i ovim vječnim zakonom potvrdjuju : po obvezama predja svojih mogu imati i kraljem kruniti samo muškoga prvorodjenca, koji potječe od Leopolda. U drugu ruku nadaju se, da će se nasljednici prijestolja prije inauguracije po običaju zakleti na prava, povlastice i sloboštine kraljevstva (regni), a da će Leopold i Josip izdati revers. Za § 31. od g. 1222. izjavljuju i odredjuju, da nije nikad bilo niti će biti dopušteno poradi krnjenja javne slobode tvorno se oprijeti nared

bama kraljevskim, nego u takom slučaju neka je samo slobodno smjerno protestovati (submissas remonstrationes proponere). Tko bi pozivajući se na Andrijin dekret prešao granice dopuštena otpora, taj počinja zločin uvrede Veličanstva (crimen laesae Majestatis), a sudit će mu po domaćim zakonima sam kralj. U toj izjavi, koja je po namjeri sabora imala zakonsku moć, nije više govora o pogodbama ni o diplomi u starome smislu, a inter

prétai vnim se putem ustanovljuje za prošlost, da „iudicium sumere et resistentia facti" (tvorni otpor) nije bilo nikad dopušteno. Mogao bi tkogod pitati, da li je sabor ovdje točne izraze birao, kad govori o nedopustivosti (nec licuisse). Ako jest, onda svakako nije htio tako desavuirati porabu otpornoga prava u prošlosti, da bi bili nevaljali (invalidi) svi oni čini, što su izvedeni na osnovi toga prava. Personal je Orban u svojem govoru istakao pravo, kojim se Ugarska služila g. 1526., kad je Ferdinanda I. izabrala kraljem, dok sama izjava (26. listopada) ne spominje toga izbornoga prava, već govori samo o davnim obvezama. Te riječi očito smjeraju na ugovore god. 1463. izmedju Matije Korvina i Fridrika III., te godine H91. izmedju kralja Vladislava i Maksimilijana I., u kojima se medju ostalim zajam