VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 34
34 od spomenutih pisača, nije starija od fra Honorata Ozretića, koji je mislio tom hipotezom protumačiti živost i svježost boja, kojima se ovo djelo odlikuje. Koliko je dakle u toj tvrdnji istine, nije moguće na prečac odre diti. Valjda je auktor neke boje sam priredjivao iz bilina, ali stoji i to, da je samostan u vrieme njegova rada nabavljao za njega boje. Tako možemo čitati i danas u knjizi administracije iz onoga vre mena, da je samostan kupovao ne samo kože, za koje bi se moglo misliti, da su odredjene za izradbu sandalija, nego ulje od lana i razne šare. U kolovozu god. 1669. stoji da je potrošeno: „in colori diversi, oglio di nose e di lino L. 62". Tako i sliedeće godine u veljači je po trošeno za ulje od lana L. 8. 17. Dakle samostan je umjetniku kupovao potrebiti materijal za njegov rad. Dapače na nekim mjestima stoji i to, da je gvardijan dao fra Bonaventuri novac za njegove potrebe, koje nisu izričito izkazane. Jer nije traga, da bi starešina samostanski davao kojem redovniku novaca bez oznake svrhe, to je vjerojatno, da mu je taj novac davao za trošak u njegovu poslu. Kad stoji činjenica, da je kupovao boje, onda se ne može uztvr diti, da ih je sam pripravljao iz bilinskih sokova. On je priredjivao boje u onoj mjeri, u kojoj su ih priredjivali i drugi umjetnici. Iz glavnih boja: crvene, žute i ljubičaste 5 bjakom je priredjivao posredne boje. Već u tomu je mnogo nezahvalna posla. Minijatura po svojoj naravi treba osobitih priredbi boja. Naš umje tnik je tu imao mnogo posla. Minijatura se razlikuje od akvarela. Akva relske su boje prozirne, a minijaturske su guste, pomiješane većom ili manjom količinom bjake ili srebrne bjeline, te se približuje slikarstvu na temperi ili à guache. Za označenje vremena, kad je umjetnik započeo svoj posao, služi nam bilješka u knjigama administracije iz g. 1669. gdje je u kolovozu zabilježena svota od L. 62 za nabavu raznih boja, ulja od lana i oraha. Prije toga vremena nema nigdje ničemu traga. Dakle nekom si gurnošću možemo reći, da je te godine započeo svoj posao. Valjda je počeo raditi i prije toga mjeseca, jer su obično ovakovi umjetnici naj prije djelo napisali, onda narisali ukrasne djelove, ovdje inicijale, a tek onda ih bojadisali. Sliedeća godina 1670. zabilježena je na str. 30. prve knjige. A na str. 2. folija 45. II. knjige napisao je latinski datum MDCLXXV. i dodao : FAC1EBAT. Dakle nije bio još gotov, nego je te godine još radio. Od godine 1669. do god. 1675. on je izradio 154 folija (109 prve i 45 druge knjige). Dakle je po prilici izradjivao godimice oko 30 folija. Uzevši to za mjerilo, onda iz datuma na str 2. folija 45. druge knjige, mogli bismo zaključiti, da je Razmilović dovršio svoje ogromno djelo god. 1676. ili najdalje god. 1677. Radio je po prilici Šest sedam godina.
