VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 35
3S Za to nije osnovana predaja sadržana u Jacksonovu djelu i u „Vodji", da je auktor radio ove dvie knjige sav svoj viek, te da je iza toga odmah umro. On je svoje djelo podpuno svršio, kako sam veli u posveti, za koju je grehota, da ne nosi uz podpis i datum, kad je pisana. Ali ako je trebao samo pet godina, da izradi 109 folija prve knjige i 45 druge, onda nije mogao raditi mnogo više od godine dana, da dovrši preostala 42 folija. Mi bismo to pitanje posve riešili, da su nam se sačuvale sve knjige samostanske administracije iz vremena, kad je on radio svoj posao. Ali na žalost, te knjige manjkaju baš u razdoblju od g. 1673. do 1686. Za dobrih trinaest godina! Dok je svoje djelo radio, pobolievao je. Vidimo naime iz knjige administracije, da je samostan trošio za liekove i finiju hranu bolest nomu otcu fra Bonaventuri u listopadu 1670. Nekoliko puta su za njega , kupovali kokoške po L. 2'16. Nu doskora je podpuno ozdravio i nastavio svoj posao dalje. Početkom siečnja 1671. dapače ga braća izabraše pokrajinskim definitorom ili viećnikom, te mu je samostanski gvardijan dao 6 L. za putovanje na kapitul. Dne 12. siečnja iste godine podpisuje račune samo stanske i daje vrst absolutorija gvardijanu i samostanskom prokuratoru zajedno sa ostalim redovnicima. Njegov je podpis predzadnji, to je znak, da je spadao medju mladje redovnike u diskretoriju samostanskom. Pred njim su fra Angjel iz Kaštela, fra Antun iz Krapnja, fra Petar iz Schia, a onda dolazi za njim fra Duje iz Spljeta. Tu podpisani izjav ljuju, da su od starešinstva dobili sve, što im je bilo nuždno u smislu redovničkih pravila. Kad je naš umjetnik umro, toga nisam mogao nikako doznati, jer manjkaju administrativne knjige za spomenutih 13 godina, pa je mogao umrieti u tom razdoblju. Ali nije stalno, da je on u obće u Spljetu ili u Poljudu umro. Moguće, da su ga iza dovršena djela pre mjestili u koji drugi samostan. Slutim da je premješten u samostan sv. Eufemije kod Raba, gdje je nastavio svoj rad. Stoji činjenica, da ga g. 1686.' nema u Poljudu. God. 1708. na lazimo u Poljudu jednog fra Bonaventuru iz Spljeta. Ali taj nije naš Razmilović. Podpis nije isti kao onaj g. 1671. A kad nije isti, onda je to znak, da je naš fra Bonaventura bio već mrtav, jer obično u redu jedne te iste pokrajine nema dva istoimena redovnika iz istoga mjesta. Po tomu bismo mogli velikom vjerojatnošću zaključiti, da je fra Bonaventura Razmilović umro u razdoblju od 1680.—1690. Vriednost Razmilovićeva rada. Godine 1875. ravnatelj spljetskog gimnazija i spljetskog muzeja, kasniji pokrajinski nadzornik, Miho Glavinić doveo je u Poljud skup *
