VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 30
30 crkvenom bilo svjetskom. Ali nikomu ne pada na pameti pitati, jesu 1 se oni bavili i kojom drugom granom liepog i plemenitog zanimanja. To valjda dolazi i odatle, što su Franjevci bili uviek skromni i čedni, pa nisu iznosili svoje zasluge na vidjelo svakomu. A imali su u prošlosti umjetnika u svakoj vrsti i grani, u kojoj se umjetnost iz poljava. Eno vam fra Vida Kotoranina, Franjevca, koji gradi u Puli i Ko toru velebne spomenike, pa onda na poziv pravoslavnoga srbskog cara Uroša gradi Visoke Dečane, kako do dana današnjega svjedoči nadpis na onoj slavnoj zadužbini. Klaustar na Otoku blizu Korčule svjedoči visoki stepen franjevačke arhitektonskovajarske umjetnosti. Eno vam rezbarije u samostanu na mirima u Zadru, da se vidi kako su Franjevci bili vješti u toj struci rada. A da se ograničimo na samo sitnoslikarstvo, dosta budi spome nuti fra Antu i fra Luku iz Zadra, fra Bonaventuru iz Silbe, koji su koncem XV. vieka uresili divni zadarski koral. Eno vam onog fra Miju glagoljaša, koji je oko god. 1443. uresio glagolski ritual, što se nalazi u Rimu u biblioteci propagande. Nu većina Franjevaca radenika na umjetničkom polju ostadoše nam nepoznati, jer nisu svoje ime zabilježili, kao ni onaj, što je uresio koral sv. Eufemije u franjevačkom samostanu Kampora blizu Raba. Stoji nepobitna činjenica, da su se Franjevci izdašno bavili sitno slikarstvom. Tim lakim a liepim radom izpunjali su duge časove, kad nisu imali drugoga posla. Ta u srednjem vieku sitnoslikarstvo ili miniatura bijaše izključiva svojina samostana, a sastojaše u uresivanju slikama, crtežima, cvie ćem i t. d. inicijala ili cielih stranica rukopisa, izprava bilo kojeg sa držaja. Oni su obično te rukopise pisali, pa su ih i sami uresivali. Svaki samostan u srednjem vijeku imadijaše po jednog, barem, starijeg i vještijeg sitnoslikara, koji je podučavao mladji naraštaj. Doduše su se u tom poslu izticàli bolje ženski samostani, jer je to posao velike uztrpljivosti i nježnosti. Znamenta je u tom pogledu ona obilno ure šena knjiga, koja nosi naslov: „Hortus Deliciarum", djelo samih žen skih ruku samostanka, ,,u kojem prevladjuje bizantinska škola pomie šana najuzvišenijim osjećajima za Kristovu vjeru". 1 ) U XIII. i XIV. vieku bujno cvate sitnoslikarsko umjeće u vrieme, kad Benediktince nasljedjuju Franjevci gotovo po cieloj Europi. Uz figure i simbole starije dobe ovi pridodaju ornamentici elemente gotovo iz ključivo uzete iz bilinskog svieta. Tu je duh sv. Frane. Dokaz tom usavršivanju je glasoviti Grimaniev Brevijar, čuvan u riznici sv. Marka u Mletcima (1471.—84.), srodan u izradbi i duhu spomenutom koralu franjevačkom u Zadru, djelo triju Franjevaca Hrvata. l ) V. Vulten: La miniatura sulla pergamena. Str. 12.
