VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 194
194 Ijevstvom nijesu imali u Hrvatskoj uporišta, na koje bi se bili mogli osloniti. Ovu svoju nesigurnost u Hrvatskoj osjećali su prvi Arpadovići to više, što su za hrvatsko kraljevstvo morali voditi strašne ratove s Mlečanima i Grcima. Mudrije političko djelo nijesu Arpadovići mogli učiniti, nego da spoje s hrvatskim kraljevstvom nekoliko ugarskih župa, koje bi im služile uporištem u njihovoj hrvatskoj politici, te da se dadu na mučno poduzeće, kako će skršiti stare hrvatske župe i uvesti u Hr vatskoj plemstvo, koje bi zavisilo od kralja. Izvrsno je bilo, što su Arpadovci one županije, koje su spojili s hrvatskim kraljevstvom, proširili i na stari hrvatski teritorij. Susjedne su hrvatske župe postale jednostavno dijelovima dotične ugarske župa nije, te bi za njih otada vrijedile sve pravne ustanove, koje su vrije dile za ugarske županije. Slobodni Hrvati, koji su vukli svoju lozu od starih hrvatskih plemena, postali su „iobagiones" — vrst nižega plem stva, ostali su postali „castrenses" — klasa ljudi slična kmetovima. Župni grad „Castrum" smatrao se vlasništvom kraljevim, zajednička župna zemljišta pripadala su doduše kastru, ali nijesu više bila vlas ništvo župe nego kralja. Župana je imenovao kralj, te je bio posvema o njemu ovisan. Kraljevi su mogli zemlje, koje su pripadale kastru, od kastra izuzeti, te ih kao „terms a Castro exemptas" pokloniti svo jima vjernima 1 ) ili su opet i čitave župe poklanjali pojedincima. Tako se stvaralo u Hrvatskoj feudalno plemstvo, ovisno od kralja. Kad je jedamput ugarsko pravno shvatanje o kastrima prodrlo u jedan dio hrvatskih župa, lako se proširilo i dalje, tim lakše, što su svi banovi, koji su bili rodom iz ugarskih župa pripojenih hrvatskom kraljevstvu ili su pače bili i župani dotičnih župa, nastojali, da sistem kastra pro šire. Tako je pripojenje pograničnih ugarskih županija hrvatskom kra ljevstvu bilo prvim Arpadovićima na hrvatskom prijestolju izvrsno sred stvo za njihove političke ciljeve. Djelovanje toga pripojenja Arpadovići su još i pojačali time, što su za banove i svoje namjesnike u hrvat skom kraljevstvu imenovali samo pripadnike onih ugarskih županija, koje su spojili s hrvatskim kraljevstvom. Tako su podali hrvatskom kraljevstvu novi politički centar i zatrli stare političke tradicije. Proces izjednačivanja hrvatskih župa s ugarskim županijama za počeo je već za Vladislava Svetoga. On je mnoge hrvatske župe pod ložio šimeškoj županiji, on je uvodio u Hrvatsku ugarsko plemstvo, koje je kasnije imalo izvoditi njegove osnove, on je već poklanjao župne zemlje kao Dubravu zagrebačkom biskupu. Njegovim tragom l ) 0 tom uvodjenju sistema kastra u hrvatske župe piše Laszowski o. c. p. 26. ovo: „Nema gotovo sumnje, da su već prvi hrvatski kraljevi kuće Arpadove nastojali uvadjati u staru župu podgorsku (kakovu su našli) uredbe slične onima u Ugarskoj, t. j. uredbu sistema castra. Po tom su oni dokinuli slobodan izbor župana podgorskoga samom župom, odnosno tada comitatom, te su banovi postavljali comesa, kako se je to obćenito dogadjalo u Hrvatskoj. Grad podgorski proglasi se kraljevskim".
