VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 195

195 pošli su i svi njegovi nasljednici. Uspjesi su se pokazali u razmjerno kratkom vremenu za toliko poduzeće. Intencije, koje su imali prvi Arpadovići s time, što su neke ugarske županije spojili s hrvatskim kraljevstvom, potpuno su se ispu

nile. Oni su ništili hrvatske župe, načinili od njih ugarske županije, u kojima su sami imali svu vlast, i uveli u Hrvatsku feudalno plemstvo, koje je ovisilo o njihovoj milosti, dok se nije poradi prekomjerne kra

ljeve darežljivosti odviše osililo. Oni su time, što su neke ugarske žu

panije spojili s hrvatskim kraljevstvom, ojačali moć svojih banova, koje su gotovo uvijek imenovali iz pripojenih ugarskih županija, te su lakše mogli odbijati Grke, Mlečane i druge vanjske i nutarnje neprijatelje. Pošto su ugarske županije svoju ulogu doigrale, one su opet pri

pale Ugarskoj. Jedino vukovska županija ostala je spojena s hrvatskim kraljevstvom. Uzroci, s kojih su ugarske županije bile pripojene hrvat

skom kraljevstvu, koncem XII. i početkom XIII. vijeka nijesu više op

stojali (što je najbolji znak, da nijesu mogle tada biti pripojene hrvat

skom kraljevstvu): Grci su bili odbijeni, a Arpadovci su već bili sigurno tlo uhvatili u hrvatskom kraljevstvu. Što ih je još držalo uz Hrvatsku, bila je vlast hrvatskih banova i duksa. Kad je vlasti duksa nestalo, a banska vlast uslijed silnih egzemcija oslabila, pripale su nekadašnje ugarske županije opet onamo, kamo su po svom naravnom položaju gravitirale. Krajevi južno od Drave ostali su, jer su gravitirali hrvat

skom kraljevstvu, i nadalje dijelovima hrvatskog kraljevstva. Samo se po sebi razumije, da ugarske županije nijesu pripale hr

vatskom kraljevstvu bez sudjelovanja hrvatskog naroda. Isto je tako jasno, da se to sudjelovanje imalo očitovati u ugovoru, kojim su Hrvati primili konačno Arpadoviće za svoje kraljeve — dakle u ugovoru g. 1102. sklopljenim s Kolomanom. Taj nam se ugovor nije sačuvao, tek ga možemo rekonstruisati iz nekih drugih spomenika, više manje pri

vatnog značaja (osobito diploma danih Trogiru i ostalim dalmatin

skim gradovima i privilegija danih 12 hrvatskim plemenima).

1

) Zato će ta rekonstrukcija biti uvijek manjkava. Nije doista stoga nikaki argu

menat protiv toga, da se kod ugovaranja Hrvata s Kolomanom ras

pravljalo i o pripadnosti nekih ugarskih županija hrvatskom kraljevstvu, ako o tome nema spomena u trogirskoj diplomi ni u privilegiju, što ga je Koloman dao hrvatskim plemenima. Možda će i ovo što moći doprinijeti, da nam pacta conventa od god. 1 102. sinu u što potpunijem svjetlu ! i) Vidi: Tomašić, o. c. p. 116,—118.