VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 189

189 van ako kojemu pojedincu pobjedjeni privole? To je ne samo nesa

vremeno za shvaćanje onoga doba, već i po sebi neprirodno. Ovako je mogao govoriti samo novo izabrani hrvatski kralj, za umiriti sve

čanom tom zavjerom novi narod svoj, da ga ne smeta činjenica, što je on podjedno kraljem ugarskoga naroda. Kralj će štititi novi narod svoj na njegovom području protiv svakom Ugrinu upravo kao i protiv svakomu drugomu tudjincuV) Konsekvenca iz premisa, koje smo utvrdili auktoritetom jednoga Klaića, Wertnera i Tomašića, slijedi sama po sebi. Dolaze li konstantno kroz čitav XII. i početak XIII. vijeka pripadnici županija zaladske, ši

meške, baranjske i bačkobodroške za hrvatske banove, jesu li dotičnici često i župani koje od tih županija i hrvatski banovi, to oni nijesu postajali hrvatski banovi kao stranci, jer kao taki nijesu mogli u hr

vatskom kraljevstvu obnašati časti, nego kao pripadnici hrvatskoga kraljevstva. Jer pak već za Koiomana nalazimo pripadnike spomenutih ugarskih županija, da su u hrvatskom kraljevstvu banovi, to su već za Koiomana morale te županije pripadati hrvatskome kraljevstvu.

2

) U dvadeset i sedmom članku zlatne bule kralja Andrije odredjuje se: „Marturinae iuxta consuetudinem a Colomano rege copstitutam sol

vantur". Ova odredba biva jasnija iz jedne isprave Andrije II. od g. 1224., kojom jobagionima grada Moravča snizuje marturinu od 42 fri

zatika po jednom kmetskom selištu na 12, kako je bilo u vrijeme kralja Koiomana: „ut de cetero semoto prioris collecte gravamine in duode

cim frisaticis tantumodo de qualibet mansioni populorum suorum, sicut in tempore régis Colomanni antecessoris nostri consuetum fuerat, usui regio teneantur respondere".

3

) Dakle je kralj Koloman bio odredio, da se u ime marturine plaća od selišta 12 frizatika. S tim se slaže rezultat istrage kaptola zagrebačkog, koji je na molbu bana Nikole Seča i sla

vonskog plemstva ispitao zajedno s još nekim povjerenicima poreze u Slavoniji: „Item investigando diligenter rescivissent, quod ab antiquis temporibus pro marturina a quolibet iobagione integre curie exigebantur duodecim denarii banales".

4

) Jer se u spomenutom cl. 27. zlatne bule jasno vidi neka tendencija „in integrum" — kako se izrazuje Klaić, — imat će istu tendenciju i 33. članak dekreta Andrije II. od g. 12317 U tom se članku kaže: „Item pro singulis marturinis quatuor pondéra •) Tomašić, o. c. p. 32. 2

) Kad se Koloman i ne bi bio obvezao, da u Hrvatskoj ne će strancima podje

jivati časti, činjenica, što su bansku čast Arpadovići podjeljivali pripadnicima pogra

ničnih ugarskih županija, svjedočila bi, da su dotične županije morale pripadati Hrvat

skoj. Doista niti bi Hrvati mogli trpjeti, da im neprestano stranci gospodare, niti bi kraljevi u onim pogibeljnim vremenima htjeli svoje nove podanike izazivati. 3

) Klaić, Marturina, slavonska daća u srednjem vijeku Rad 157. p. 154—156. 4

) Klaić, o. c, p. 196.