VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 188

188 posjednika Županija uz Dravu : Zala, Šomogj, Baranja i BačBodrog, to se Martinovi imovni odnošajl sasvim slažu sa tom više puta spo

menutom hipotezom".

1

) Već prvi ban za Arpadovaca Ugrin jest rodom, iz Ugarske i — kako Wertner kaže — član plemena Csâk.

2

) Iz nekojih isprava kralja Koiomana od g. 1113. saznajemo, da je u njegovo vrijeme bio župan šimeški neki' Theobald. Potomci Theobaldovi zovu se u XIII. vijeku „de genefe Thybold bani", a jer se ni za jednog Theobalda od ovoga roda ne zna, koji bi mogao biti hrvatskim banom, vrlo je vjerojatno, da je taj isti Theobald, koji je bio šimeški župan, bio i hrvatski ban.

3

) Ban Kledin (oko 1 116.) potiče od ugarskog plemena Gutkeled u zalad

skoj županiji (Wertner: Szâzadok 1909. p. 379.) Za bana Dionizija kaže se u jednoj ispravi od g. 1183.: „Dyonisio maritimas partes et Ba

chiensem comitatum gubernante". Primjere za konac XII. i početak XIII. vijeka naveli smo već prije. Fakat, da šu župani ugarskih županija, koje su u XIII. vijeku bile hrvatske, u XII. vijeku tako često bili hrvatski banovi, daje nam po sebi neko pravo zaključiti, da su dotične županije bile u nekom užem odhošaju prema hrvatskom kraljevstvu. Promotrimo li pak tu či

njenicu s gledišta hrvatskog državnog prava, vidjet ćemo, da su te županije morale biti spojene s hrvatskim kraljevstvom. Po ugovoru, što su ga Hrvati sklopili s Kolomanom. nije u hr

vatskom kraljevstvu mogao stranac obnašati nikake časti. „In civitate quoque vestra neminem Hungarorum, vel alienigenarum habitare per

mittam, nisi quem voluntas vestra expetierit" — obvezuje se Koloman u diplomi Trogiranima.

4

) O značenju toga Kolomanova obećanja kaže Tomašić: „Ova je zavjera Kolomanova od vanrednoga državopravnoga zamašaja, te ima sa pravnoga gledišta mnogo veće znamenovanje, nego. li se obično misli. Ova nam zavjera pokazuje golotinju bajke, da sè je Koloman smatrao osvojiteljem Hrvatske. Ta kako bi. mogao ugarski kralj po

bjednik kao osvajač u novo stečenoj zemlji smatrati članove svoga roda i naroda tudjincima, koji ne smiju prebivati u osvojenoj zemlji, *) Wertner Mavro dr. : Prinosi k poznavanju hrvatskih banova od godine 1105. do godine 1125. Vjestnik arkiva III. p. 18. 2

) Wertner, o. c. 3

) Klaić, Plemići Svetački ili Nobiles de Zempche. Rad g. 1913. 4

) Cod. II. No 16. p. 19. Trogirska je diploma, kako je dokazao Tomašić, samo iz

vadak onog ugovora, kog je sklopio Koloman s hrvatskim narodom. U uvodu na 8. str. svog djela (Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva. Pacta conv. Zagreb 1910.) kaže dr. Tomašić: „Jer ako ocijenimo sa državopravnoga gledišta pojedine točke te di

plome, vidjet ćemo, da su mnoge stavke takove naravi, da nas i po stvarnom sadržaju i po svom obliku vode do zaključka, da se tiču cijele kraljevine, a ne samo pojedinoga grada".