VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 170
170 Nije isključeno, pače je dosta vjerojatno, daje ban i nad ostalim županijama, koje su pripadale dukatu, vršio svoju vlast, samo što nam se nijesu o tome sačuvale vijesti. 1 ) Ne smijemo zaboraviti, da već za duksa Koiomana županija bačka, željezna i bodroška prestaju biti di jelom dukata. 2 ) Na pitanje, jesu li banovi već od početka XIII. vijeka vršili vlast nad onim ugarskim županijama, koje su pripadale hrvatskom dukatu, dosta je odgovoriti to, da mi kroz čitav trinaesti vijek naila zimo samo na primjere, gdje kralj rješava od banove vlasti, i da je županija zaladska već g. 1203. (Cod. III. No 31.) bila potpuno u vlasti banovoj. Fakat, što ban vlada i prvotno ugarskim županijama, lijepo potvrdjuje karakter vlasti bana kao zamjenika hrvatskog duksa. Sva kako bismo mi za prvotno ugarske županije očekivali kaki iznimni položaj u hrvatskom kraljevstvu. Toga one, kako smo vidjeli, nijesu imale, barem ne velikom većinom. Raširenje prijašnjih ugarskih županija preko stare granice hrvatskog kraljevstva. U trinaestom su se vijeku prijašnje ugarske pogranične županije prostirale daleko preko svojih starih granica, te su okupile u svome opsegu dosta hrvatskih župa, kao i uopće starog hrvatskog teritorija. Taj nam fakat daje pravo zaključivati na najuže odnošaje izmedju hr vatskog kraljevstva i dotičnih županija u trinaestom vijeku i prije njega, tim više, što nigdje ne nalazimo traga, da bi se to rasprostranjenje dogodilo istom u XIII. vijeku. Budući da nailazimo u trinaestom vijeku na mnogobrojne primjere vlasti hrvatskih duksa i banova nad dotičnim županijama, to fakat, da su se neke ugarske županije mogle raširiti preko hrvatskog teritorija, sjajno potvrdjuje njihovu pripadnost hrvat skom kraljevstvu. U najvećem se opsegu preko stare granice hrvatskog kraljevstva rasprostrla šimeška županija. Ona je u kontinuitetu obuhvatala sav kraj od Drave do župe i grada Garića, računajući k^ njoj još i ovu župu. Mi ćemo o prostranstvu šimeške županije navesti samo za našu stvar najvažnije primjere. Na molbu zagrebačkog biskupa Dominika dao je kralj Emerik g. 1201. učiniti razvod kaptolskih posjeda. Za jednu medju imanja kaže l ) Hipolit, župan bački i ban g. 1204., sigurno je kao ban vladao i bačkom žu panijom. Iz onoga, Što smo rekli o tome, kako su se mogle spajati časti bana i župana koje prijašnje ugarske županije, slijedi, da je u njegovo vrijeme ban vladao i bačkom županijom. ' 2 ) Ne može se baš sigurno reći, da duks Koloman nije vladao bodroškom župa nijom. Što na listinama duksa Koiomana nema bodroškog župana, dalo bi se ispričati tako, što je tih listina dosta malen broj, a navodili su se samo prisutni velikaši. Župan bodroški bio je za Koiomana njegov magister dapiferorum (Koloman poklanja Našice:. „Demetrio dapiferorum nostrorum magistro et comiti Budrugiensi". Cod. IV. No 95.).