VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 163
163 doista je li itko mogao bolje znati, kamo pripadaju dotične županije, nego što su mogli znati ovi? Ne smijemo zaboraviti, da je kralj Bela bio takodjer hrvatski duks od g. 1220. do 1226., te su mu već i po radi toga morale biti prilike u dukatu u tančine poznate. Svi prigovori, što bi se eventualno mogli podići protiv pripadnosti spomenutih župa nija hrvatskom kraljevstvu, izgledju poslije ovako jakog dokaza za pri padnost tih županija hrvatskom kraljevstvu kao jednostavni izuzeci. Mogao se dogoditi koji čin, koji nije bio u skladu s pripadnošću ovih županija hrvatskom kraljevstvu, ali taj je čin bio samo izuzetak. Pravno pripadale su županije zaladska šimeška, vukovska, baranjska i „de Olcha" potpuno uvijek hrvatskom kraljevstvu. Rekli smo prije, da ćemo se napose osvrnuti na županiju željeznu. Županija željezna pripadala je u vrijeme duksa Bele starijega (1220. do 1226.) takodjer dukatu, što se vidi po tome, što se njezini župani na vode medju duksovim velikašima. Kasnije, kako se čini, nije više pri padala dukatu. Zato je njezina pripadnost za duksa Bele mladjega bila dvojbena, te ju je papa prviput potvrdio duksu Beli kao čest dukata, a drugiput ju je potvrdio zajedno s mošonjskom, njitranjskom, šopronj skom i požunskom županijom samo kao dar kralja Bele. Sto ju je prviput papa potvrdio kao čest dukata, razlogom je moglo biti samo to, što je u vrijeme duksa Bele starijega pripadala dukatu. I to nam pokazuje, da se uvjerenje, što je opstojalo za duksa Bele mladjega, da županije zaladska, šimeška, vukovska, baranjska i „de Olcha" pripa daju dukatu, osnivalo na historijskoj činjenici, da su te županije i u starini pripadale dukatu. Od god. 1275. —1278. vlada hrvatskim dukatom duks Andrija. (Naslov mu je : Andreas dei gratia dux totius Sclavoniae, Dalmatiae et Chroatiae.) Ispravom od 27. maja 1278. podjeljuje Andrija povlasti podložnicima crkve vesprimske u županiji zaladskoj, šimeškoj i ves primskoj, te je po tom vladao i tima trima županijama. Dotično mjesto u ispravi glasi: quod prefate ecclesie populi universi in ambitu comi tatus Simighiensis, Vesprimiensis et Szaladiensis in quibuscunque locis constituti ab omni iurisdictione comitum seu curialium comitum Sime ghiensis, Vesprimiensis et Szaladiensis constitutorum per eosdem ha beantur prorsus expediti et liberaliter sint exempti, prout per alios reges, proavos et predecessores nostros ipsi Vesprimiensi eçclesie indultum fuerat et consessum. 1 ) Još iste godine 12. juna izdaje Ivan, tavernik duksa Andrije, ispravu, u kojoj izjavljuje za županiju zaladsku, da svaki, koji imade kaku tužbu protiv podložnika crkve vesprimske, mora tužbu podnijeti samome duksu („coram eodem domino nostro duce experiri debeant cum eisdem"). 2 ) l ) Cod. VI. No 209. Vidi Horvat: Povjest Medjumurja p. 31. Cod. VI. No 211. *
