VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 162
162 Po ovome, što smo naveli za vukovsku i zaladsku županiju, sli jedi, da je težište borbe izmedju kralja Bele, kraljice i duksa Bele s jedne strane, te prvorodjenca Belina s druge strane bilo baš u onim prvotno ugarskim županijama, koje je papa posebice uz dukat potvrdio. To dokazuje i potvrda papina, jer je očito, da papa posebice potvrdjuje duksu županije zaladsku, šimešku, baranjsku, vukovsku i „de Olcha", jer im je prijetila veća pogibao. Ali i Stjepan i duks Bela, makar su se medjusobno borili poradi dotičnih županija, tražili su te županije na temelju hrvatskog državnog prava. Stjepan je tražio svoje pravo kao prvorodjenca kraljeva : „ius ducatus a progenitoribus nostris regum primogenitis institutum", a Bela je tražio one županije, jer su dijelom dukata (zato papa kaže: prout asseris pertinentia), kojim je on kao duks vladao. Pripadnost dakle županije zaladske, šimeške, baranjske, vukovske i „de Olcha" hrvatskome kraljevstvu priznavali su i duks Bela i mladi kralj Stjepan, pače svaki od ove dvojice tražio ih je za sebe baš zato, što su pripadale dukatu. Priznavao je njihovu pripadnost dukatu i papa, jer to izričito potvrdjuje, te kralj i kraljica, jer su oni molili papu, da tu pripadnost potvrdi. No imademo još jedan sjajan dokaz, da su županije zaladska, šimeška, vukovska, baranjska i „de Olcha" pripadale baš dukatu kao njegov sastavni dio, a ne možda kao dar kralja Bele. Kralj Bela poklonio je svome sinu Beli neke županije na zapa dnoj granici Ugarske, budući da su ove županije bile više izložene ne prijateljskim navalama, a duks ih je mogao lakše braniti. Za ovo da rovanje kraljevo saznajemo iz dviju isprava pape Urbana IV., kojom potvrdjuje duksu Beli darovane županije. 1 ) Prvom poveljom potvrdjuje papa duksu Beli županije njitransku, požunsku, mošonjsku i šopronjsku; drugom povrh ovih još i željeznu. Obe povelje dane su na isti dan (21. decembra god. 1263. i .15. jula god. 1264.), kad je papa potvrdio i pripadnost županija zaladske, ši meške, vukovske i baranjske dukatu. Iz toga slijedi, da su i papa i duks i kralj jako dobro razlikovali pravni naslov, kojim su pripadale duksu županije zaladska, šimeška, vukovska, baranjska i „de Olcha" i opet, kojim je duks upravljao županijama njitranskom, požunskom, mo šonjskom, šopronjskom i željeznom. Dok prve županije papa potvrdjuje Beli, jer su pripadale dukatu („ad ducatum tuum Sclavonie prout asseris pertinentia" — kaže papa), druge potvrdjuje samo kao dar kraljev. Ovo općenito uvjerenje i kralja i. kraljice, te pape i duksa, a na pokon i samoga mladoga kralja Stjepana, da županije zaladska, ši meška, vukovska, baranjska i „de Olcha" pripadaju dukatu kao njegova čest, od odlučne je važnosti u pitanju o pripadnosti ovih županija. Pa !) Cod. V. No 796. i No 770,
