VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 3. - 240
240 gationis, praesens benignum. Privilegium nundinale lectum et nemine contra dicente publicatum extitit. Per Josephtim Mrachich, antelati comitatus Crisiensis juratum ordinarium notarium m. p." Izvornik na pergameni. Pečat visi na svilenoj vrpci. Arkiv grada Koprivnice. Dr. Rudolf Horvat. Don. Fr. Bulić i Dr. J. Bervaldi : Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak kronotaksa spljetskih nadbiskupa. Preštampano iz „Bogoslovske Smotre", u Zagrebu 1912./13., 176 str. i XXXII. table. Ime don Frana Bulića kao arheologa svjetskoga glasa poznato je čitavom znanstvenom svijetu. Samo kod nas u Banovini njegovo je ime i nje govo djelovanje dosta slabo poznato, premda je njegovo istraživanje, može se reći, u prvom redu posvećeno našoj najstarijoj povijesti. Treba se sjetiti samo njegovih otkrića u Rižinicama, njegovog otkrića nadgrobne ploče kraljice Jelene, njegovog tumačenja natpisa na crkvi sv. Martina na bedemima Dioklecianove palače itd. itd. ; treba se sjetiti, da je upravo on dokazao, da nam valja tra žiti koljevku hrvatske povjesnice u Solinu i Splitu. Mnogo će biti tomu, što je djelovanje don Fr. Bulića u Hrvatskoj dosta slabo poznato, uzrokom, jer se njegova znanstvena istraživanja objelo danjuju u „Bullettino di archeologia e storia dalmata" na talijanskom jeziku. Osim toga misli se, što će nam ovi nadgrobni spomenici tih starih Rimljana i opet što će nam ovi biskupi i mučenici iz stare Salone. No ako se bolje uputimo u stvar, i u rezultate toga mnogogodišnjega istraživanja, počinjemo uviđati, da su pitanja o tim starim mučenicima i biskupima u Saloni i te kako važna za našu najstariju povijest hrvatsku, da rezultati toga istraživanja daju nam posve drugu sliku o osnutku Spljeta, negoli se danas općenito uči. Ä kad čitamo, kako mukotrpno istraživanje don Frana Bulića i rezultati tog istraživanja nalaze priznanje u širokom znanstvenom svijetu, opet mu moramo odobriti, što priopćuje to istraživanje na talijanskom jeziku. Danas gdje su ti rezultati istraživanja ovjenčani već lovorom pobjede, bilo je upravo prijeko nužno iznijeti ih i pred širu publiku, kojima je ne pristupan „Bullettino" i talijanski jezik, da se ne misli i dalje, da nas se ti solinski mučenici i biskupi ništa ne tiču. Tko pročita ovu knjigu BulićBer valdievu, drukčije će početi shvaćati odluke spljetskoga sabora od god. 924., koje i Bulić drži da su autentične, a kojima su temelj riječi „Quum antiquitus beatus Domnius ab apostolo Petro praedicare Salonam missus est; constituitur, ut ipsa ecclesia et civitas, ubi sancta eius membra requiescant, inter omnes eccle sias provinciae huius primatum habeat, ..." Drukčije počet će shvaćati borbu ninskoga biskupa Grgura, drukčije shvaćat će borbu popa Vuka, o kom Toma arcidjakon tako pogrdno piše; a shvatit će i popa Dukljanina, kad u svojoj prostodušnosti veli, da se na tim saborima odlučivalo, „kako biše zemlja od zemlje počtovania, i puk od puka". Dva su glavna velika otkrića, do kojih je Bulić došao mukotrpnim i mvišegodišnji istraživanjem i proučavanjem solinskih iskopina i hagiografije:
