VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 139
139 naime odreku toga prvenstva), ali je to bilo uzalud^ a na to započeše neprijateljstva na novo. Uroš dojavi Dubrovčanima, da ih opet smatra svojim neprijateljima, pa za to da im zabranjuje trgovinu po svojoj državi, i da nijedan njihov trgovac, koji se nalazi u njegovoj državi, ne smije tu ostati dalje od korizme. Podjedno počeše opet njegove čete provaljivati na dubrovačko zemljište, te ga harati i plijeniti. Dubrovčani vraćali su mu milo za drago, pa su i oni šiljali svoje ljude na njegovo zemljište i pravili mu tamo mnogo šteta. 1 ) U ovoj ponovnoj stisci potražiše sebi Dubrovčani opet moćnoga zaštitnika i pomoćnika, naime bugarskoga cara Mihajla Asjena (1246 do 1256.). On se i onako spremao, da udari na Srbiju, pa je zato rado prihvatio ponudu Dubrovčana, da s njima sklopi savez protiv zajedničkoga im neprijatelja. U saveznom ugovoru (od 15. lipnja 1253.) vele Dubrovčani, da ih sile na ovaj savez zla djela „nevjernoga kralja Uroša" i tu oni ugla vljuju s njime ovo: 1. Ako Uroš i njegov rod bude neprijatelj ili prijatelj bugarskomu caru, bit će to i Dubrovčanima, a ako bude neprijatelj ili prijatelj Dubrovčanima, bit će i caru. 2. Ako caru pođe ze rukom, da istjera iz Srbije Uroša ili brata mu Vladislava ili njegov rod ili drugu vlastelu, ne će im Dubrovčani dati utočišta u svojem gradu, nego će ih napastovati, koliko budu mogli. 3. Car ne će sklapati mira s Urošem bez Dubrovčana, nego će ih braniti svim silama, a i Dubrovčani će braniti cara po svojoj moći i po moru i po kopnu. 4. Ako car osvoji rašku zemlju, a Dubrovčani srpske primorske krajeve, onda će oni te krajeve predati caru ili komu on odredi. 5. Kad car provali u Srbiju, imadu i Dubrovčani dvije nedjelje iza toga, kad doznadu za tu provalu, spremiti svu svoju silu (osim posade u Dubrovniku) i udariti na srpske primorske krajeve. Ako bi radi toga Uroš ili Vladislav i drugi tko od njihova roda navalio na njih, imade im car priskočiti u pomoć. 6. Po danici i trgovci carevi ili njegova zeta (šurjaka) sebastokratora Petra mogu sa svojom robom slobodno doći u Dubrovnik i tu prodavati i ku povati sve po svojoj volji bez ikakvoga danka ili carine, samo pšenicu ne će smjeti kupovati bez dozvole dubrov. kneza. Isto će tako smjeti i Dubrovčani slobodno trgovati po zemlji carevoj i njegova zeta Petra bez svakoga danka i carine. 7. Ako koji carev ili Petrov podanik umre na zemljištu dubrovačkom, a ne bude imao sa sobom družine, imade se njegova imovina, koju ima sa sobom, popisati i predati onomu, komu narede careva pisma, koja će o tome stići. Isto tako će se popisati imovina dubrovačkoga podanika, koji tako umre u zemlji carevoj ili Petrovoj, i predati onomu, koji će radi toga biti poslan s pismima du brovačkoga kneza. 8. Ako carevi ili Petrovi podanici budu imali kakvu parnicu s kojim Dubrovčaninom, imade im se otkrojiti pravda bez ikakvog ») Resti o. c. str. 91.
