VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)
Strana - SVESKA 2. - 140
140 danka ili sudbenih troškova* a isto tako i Dubrovčanima u zemljama carevim ili /Petrovim. 9. Ako car osvoji 'zemlje srpske, imadu i nadalje vrijediti između njega i Dubrovčana stari ugovori i zakoni, koje su ovi imali sa Srbijom. 1 međa između dubrovačke i srpske zemlje imade ostati ista* te se ona potanje, navodi od crkve sv. Đure povrh Cavtata pa sve do Grašca i .crkve sv. ; Tekle. 10. Ustanove, koje su do sada valjale između Srbije,i Dubrovnika 0.plaćanju carine na sol, imat će i dalje vrijediti, ako car osvoji Srbiju, a i dohodak od te carine dijelit će. se po polovici između cara i Dubrovnika, Kao i do sada smjet će se carina na sol pobirati samo u Dubrovniku za krajeve od Drine do Neretve. 11. Ako car osvoji srpske primorske krajeve, onda će dubrovačka crkva (nadbiskupija) kap majka svih crkava tih krajeva dobiti vrhovnu (me- tropolitsku) vlast .nad svim njihovim,:biskupijama, samostanima, sve ćenicima i ti d,, kako je bilo od starih vremena na osnovu starih pri vilegija. 12. Knez (sadašnji i : budući) i građanstvo dubrovačko zaklet će sa, da čei držati ovaj savezni ugovor, a ako ga prekrše, ima ih stići gnjev rimskoga pape.; 13. Konačao se navode knez Marsilij Georgi i svi građani dubrovački, koji su zajamčili, obdržavanje ovoga ugovora, u ime kojih je položio prisegu Martol Gulerivič, ban (t. j. zamjenik) kneza i cijeloga građanstva dubrovačkoga. 1 ): : ; i- J Ovaj savez Dubrovčana s bugarskim carem nije njima mnogo hasniö. Doista je bugarska vojska pojačana kumanskim četama udarila na Srbiju, prodrla duboko u nju i opustošila na Limu samostan sv. Petra kod Bjelopölja, 8 ) ali trajnijega uspjeha nije time postigla. Međutim se borba između Srbije i Dubrovčana nastavila. Tako su Dubrovčani zarobili neke podanike kneza Čriiomira, valjda upravitelja koje srpske pokrajine. Kad se ovaj -na to potužio, izjaviše mu Dubrovčani, da oni živu s njim u prijateljstvu. No on im odgovori (1253.), da to nije istina, jer da su najprije zarobili njegova čovjeka Lukana i njegovu imovinu, i na njegov zahtjev ; đa ga nisu htjeli pustiti na slobodu, nego su ga pače prodali u* ropstvo ; isto da su poslije učinili s tri čovjeka njegova i s jednom ženom, onda sa Ruho tom, i napokon s jednim Duvljaninom, koga sada drže kod sebe. Zato je pripravan, da po njihovoj želji pusti na slobodu jednoga njihovoga ; zarobljenoga podanika, ali uz uvjet, da Î oru vrate njegove zarobljene ljude i njihovu imovinu. Napokon je 1)Smičiklas.o. c. IV. br. 4.62. str. 528—533. I Resti o. c. str. 92. spo : mihje ovaj ugovor. — Srv. Č. Mijatović o. c. u „Glasniku"; XXVI. 1879. ne dirajući time u obveze Dubrovnika spram dužda i općine mletačke. 2 ) //. Ruvarac o. c. u „Godišnjici N. ; Čupića X," str, ,65—68. — »Spo menik srp. akad." sv. III. str. 8. — Jireček o. c. I. str. 301